Monday, January 26, 2009

Izvještaj sa 2. (A) je to! festa





2. (A) je to! fest

  Dragi naši prijatelji i prijateljice, i ove '09. je uspješno održan, drugi po redu, (A) je to! fest. Lokacija ista, ekipa skoro ista (uz dodatak mlađe raje koja nije bila na prvom festu), druženje i klopa kao i uvijek na anarho pank okupljanjima - odlični. Pred vama je moje lično viđenje festa, naravno, subjektivno. Pa ako imate šta dodati ili oduzeti, bujrum. Svi koji ste čitali prošlogodišnji izvještaj slobodno preskočite prvi pasus jer je identičan.

Zašto smo organizovali anarhopunk festival?
  Ideja da organizujemo anarhopunk festival je stara nekoliko godina. Javila se među ekipom u Mostaru, još dok je tamo bio centar anarhističkih aktivnosti u BiH. Nesretni splet okolnosti nas je privremeno udaljio jedne od drugih, ali naše prijateljstvo nije prestalo, a ideje su se razvijale i u međuvremenu samo ojačale. 
Svirajući širom BiH imali smo priliku upoznati hrpu divnih mladih ljudi, u odnosu na okolinu izrazito naprednih shvatanja, ali i vidjeti scene za koje smo mislili da su davno prevaziđene. Nasilna šutka koja većinu ekipe tjera u zadnje redove, nespremnost za slušanje i razumjevanje onoga što bend priča između pjesama, ofucani patriotizam i lokal patriotizam... Potreba za djelovanjem unutar «scene» je bila očigledna. Iniciranje anarhopunk saveza koji će konstantno raditi među ekipom, omogućiti im pristup relevantnim informacijama o punk i anarhističkom pokretu, insistirati na DIY pristupu i borbi protiv svih vrsta predrasuda, je bio prvi korak. Drugi važan korak je bio organizovanje anarhopunk festivala koji će većinu nas okupiti na jednom mjestu, dovesti angažovane bendove iz ex yu, omogućiti ekipi da upozna anarhističko izdavaštvo, da kroz projekcije punk i aktivističkih filmova uvidi vezu između to dvoje, da otkrije razne mogućnosti kreativnog angažmana.

Četvrtak – prvi dan festivala

  Festival je počeo uličnom akcijom kolektiva «Hrana, ne oružje» sačinjenom od ekipe iz cijele bivše Yu. Akcija je, kao i obično u Sarajevu, bila jako uspješna. Ljudi su prilazili, razgovarali s nama, iskazivali podršku, jeli, uzimali letke i ostale promo materijale. Za ovu priliku smo iskopirali letke «Šta je to anarhizam», letak koji je pozivao na protest ispred grčke ambasade u petak (u organizaciji «Autonomnog bloka») i letak koji je sa jedne strane sadržavao informacije o HNO ideji i praksi, a sa druge program (A) je to! festa. Da nismo pokvarili kopir mašinu letaka bi bilo puno više. Uz pomoć sarajevske raje uspjeli smo ih sve podijeliti. Poslije akcije smo se preselili u kino koje će u slijedeća tri dana bit naša zajednička kuća. 
  U kinu je održana tribina i projekcija na temu Queer i svega što se dešavalo u septembru tokom Queer festa. Tribini nisam prisustvovao jer sam u to vrijeme postavljao izložbu i istovremeno pazio da se ne pojave bradonje / vehabije ili navijači. Nisu se pojavili. 
Slijedi izvještaj sa Queer tribine:
U okviru drugog “ ( A ) je to“ festivala , u prostorijama Kina 1. Maj, u četvrtak 15.01.2009. održana je javna Q tribina uz projekciju još nedovršenog filma o događajima i dešavanjima koji su pratili prvi Queer festival u Sarajevu tj otvaranje istog. I pored bojazni da bi ovu Q tribinu mogla zadesti ista nesrećna sudbina kao Queer fest na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, to se ipak na radost svih prisutnih nije dogodilo. Voditeljice tribine su bile članice udruženja Q, koje su kroz razgovor sa prisutnima prezentirale ideju i historiju pokreta koji se bori za prava LGBTIQ osoba. Tribina je prošla odlično, a jedini nedostak je bio mali broj ljudi (20tak osoba). Ovaj festival koji je po svojoj prirodi otvoren za sve (osim za fašiste) i čiji je cilj građenje boljih, te iskrenijih odnosa među ljudima (između ostalog), želio je i kroz ovu tribinu pokazati i potvrditi isto. Međutim, posjetioci (lokalna pankerska stara sarajevska raja) zbog kojih se ovaj festival i radi, izgleda da sa nama ne djeli mišljenje. Jer QUEER nije samo biti gay ili lezbejka, QUEER znaci biti različit. Pa dragi posjetioci i drage posjetiteljice razmislite, je li i ovaj festival isti kao i svi drugi festivali i jeste li i vi isti kao i svi drugi. Ili smo ipak različiti? Seid t.
Nakon tribine raja je pogledala i komentarisala izložbu radova sa radionice Kre(A)ktiva kolektiva (koji se polako, ali sigurno širi). Uslijedila je projekcija filma «Linux Code» koju je na žalost mali broj ljudi pogledao do kraja, ali što se mene tiče važno je da su imali priliku, pa ko voli nek izvoli. Ekipa iz Autonomnog bloka je prikazivala kratke filmove iz Grčke. Do kraja radnog vremena DJ Denza i DJ Bijaro su rokali pank hitove i zagrijavali raju za sutra. Mislim da je prostorom cirkulisalo oko sedamdeset ljudi kao i prošle godine. Tokom večeri smo dobili vijest koja je većinu nas rastužila, a to je da je Tatjana bolesna i ne može doći, tako da neće biti predavanja «Silovanje i seksualno zlostavljanje u anarhističkim i aktivističkim zajednicama» i radionice «Komunikacija o seksualnosti» (za koje je veliki broj ljudi iskazao poseban interes).

Petak – drugi dan festivala
   
  Dan je počeo radionicom pravljenja majica, a kako Tatjana nije mogla doći ova se radionica protegla do kasnog poslijepodneva. Istovremeno je HNO ekipa skupila i skuhala klopu za svu raju (učesnike i posjetioce). U toku dana je stizala i ekipa iz HR i SR. Poslije večere su postavljeni stolovi sa distrom, znatno skromnijim nego prošle godine. Drago mi je da je lokalna raja i ovaj put bila jako zainteresovana za distro. Dosta ljudi je pitalo zašto nisu došli «Što čitaš». Ove godine je i Anarho pank savez ponudio svoja prva dva izdanja: Benefit kompilacija za fest «Svi u borbu za socijalnu pravdu» koja je urađena sa godinu dana zakašnjenja (bolje ikad nego nikad) i split cd «Unutrašnja emigracija – Tranzicija / Hoću? Neću! – Crvena». Nije bilo filmske projekcije (odgovorna osoba je odustala od preuzetih odgovornosti tri dana prije festa, a ostali su ih imali već dovoljno i nisu bili u mogućnosti posvetiti se projekcijama na pravi način).
  Od 20.30 ljudi su prešli u salu u kojoj su nastupili Rapa Nui, Unutrašnja emigracija, Genetička kontrola i Hoću? Neću!. Pošto sam cijelo vrijeme oba dana (osim tokom nastupa UE) radio na šanku ili ulazu ne mogu vam napisati ništa posebno o svirci, ali siguran sam da je neko drugi već napisao pa nećete ostati uskraćeni za izvještaj. Opet je bilo nasilne šutke, srećom manje nego prošle godine, ali ovaj put je bilo i stage diving-a što je bilo super vidjeti. Uspio sam samo primjetiti da su Mothertpig i Život piše drame bili bolji nego ikad, FEK jako dobar, Genetička kontrola takođe, Dislike dobar kao i uvijek, a Hoću? Neću! su rasturili. Posjeta je bila otprilike kao i prošle godine oko dvjestotinjak prodatih karata i oni koji su ušli po dvoje na jednu i sl. 
Ono što nije bilo dobro u petak je konobar koji je radio u kafani kina. Puštao je narodnjake i dovukao neke lošake koji su se kasnije potukli s njim, ali smo ih nekako zaustavili i ispratili napolje. Srećom nisu se vraćali, a konobar je u ponedjeljak dobio otkaz.

Subota – treći dan festivala

  Iako je ekipa (doduše većinom sa strane) bila prisutna i odgovorna osoba se pojavila na vrijeme radionica reciklaže ipak nije održana. Odgovorna osoba je smatrala da je radionica namjenjena prvenstveno ljudima iz Sarajeva i BiH i nije smatrala za potrbno da radi sa ljudima koji su bili prisutni. Šteta. Promocija knjige «Perspektive participativne demokratije» i diskusija o samoupravljanju i socijalnim pokretima u BiH, Evropi i svijetu je održana na vrijeme uz prisustvo nešto više od dvadeset ljudi. Diskusija je bila jako zanimljiva, a ljudi su najviše zanimanja pokazali za pravac u kome idu aktivistički pokreti u BiH, koje su njihove dobre, koje slabe strane i koji su njihovi dometi. Mislim da smo svi skupa naučili dosta toga, a poenta ovog festa jeste i u zajedničkom učenju između ostalog. Filmska projekcija iz navedenih razloga nije održana.
HNO ekipa je još jednom odradila sjajan posao i nahranila sve prisutne. 
Kao i prethodne noći u 20.30 je počeo koncert, a svirali su Život piše drame, Fek, Motherpig i Dislike. Nakon koncerta je počelo cijelonoćno druženje uz besplatno pivo. Jutro sam dočekao uz razbijeno staklo na ulaznim vratima i lika koji ga je razbio i ostavio vozačku i broj telefona te ga obećao platiti što je i uradio. 

Pouke 

  Vjerujem da je svako za sebe izvukao određene pouke, a ja ću navesti one koje sam izvukao ja. Iako smo kao i prošle godine napravili sastanak i prošli festival stavku po stavku neki od ljudi koji su sami preuzeli odgovornosti su odustali. Bez obzira da li su se razočarali jer neki od njihovih prijedloga nisu prošli (iako neki drugi jesu) ili su naknadno shvatili da im ne odgovara koncept festivala, bilo bi fer da su nam javili barem petnaest dana prije da odustaju pa da potražimo druge ljude koji žele da rade. Znači u budućem radu se trebamo pokušati osloniti na ekipu koja se u dosadašnjem radu pokazala kao pouzdana i odgovorna, a od samog početka planiranja i organizacije festivala uvoditi mlađu raju. Po mom mišljenju filmske projekcije su se na ovakvim masovnim skupovima pokazale kao suvišne jer se većina ljudi želi družiti i teško im je održati pažnju na sat ili sat i po trajanja filma. Projekcije i radionice (osim onih za najširi krug ljudi npr. majice) je najbolje raditi nezavisno od festivala ili na dan kad nema koncerta. Tematske radionice ima smisla raditi samo kasno poslijepodne jer su i ljudi iz BiH i svi ostali već tu. Da bi uspjeli uraditi sve planirano morali smo počinjati rano, u vrijeme kada se većina lokalne ekipe odmara od prethodne noći, a ostali su u razgledanju grada. Neko od raje je predlagao da se radi i u nedjelju. Možda je najbolje rješenje da slijedeće godine pokušamo radionice i projekcije namjenjene ljudima iz BiH raditi u srijedu i četvrtak. Tih dana svakako nema faxa, nema škole, nema drugih dešavanja, a nedjeljom su obično svi preumorni nakon tri dana festa.
  U nekim segmentima očit je napredak u odnosu na prošlu godinu. Prvo, program je, po mom mišljenju, bio puno bolje osmišljen. Zaista smo obratili pažnju na stvari koje nas se direktno tiču kao društva i kao «scene». Zbog nasilja tokom Queer festa u Sarajevu, a posebno zbog predrasuda prema Queer populaciji prisutnih kako u društvu tako i na «sceni», smatrali smo da je ovu temu važno pokriti na pravi način. Nakon prošlogodišnjeg festa razvila se polemika o seksizmu primjećenom kod pojedinaca, a definitivno nismo načisto s tim pa su predavanje i radionica na ovu temu trebali pomoći svima nama da nešto naučimo. Na žalost Tatjana se razbolila, ali pokušaćemo organizovati njen dolazak mimo festa. Diskusija na temu teorije i prakse samoupravljanja se pokazala kao pun pogodak. Kako se u BiH trenutno formira više aktivističkih pokreta koji većinom znaju protiv čega su, ali ne i za šta su od velike je važnosti da se otvoreno razgovara o raznim modelima učesća najšireg kruga ljudi u donošenju odluka, o iskustvima socijalnih pokreta u prošlosti i perspektivama lokalnih pokreta danas. Ako želimo izgraditi nove odnose u društvu moramo na vrijeme početi razmišljati i razgovarati o njima. Jako su bitne radionice koje nas mogu naučiti praktičnim stvarima kao što su npr. reciklaža (ponavljam šteta što nije održana, ali definitivno je treba uraditi mimo festa) i pravljenje majica koja je privukla veliki broj ljudi. 
Sama svirka je bila bolja nego prošle godine, bendovi su ozbiljnije shvatili fest i potrudili se da završe set na vrijeme tako da i zadnji bend ima vremena odsvirati svoje pjesme. Šank je ovaj put bio osvijetljen te je samim tim i radio bolje nego prošle godine. Svi dogovori (prostor, šank, oprema) su obavljeni ozbiljnije nego prošle godine pa sa te strane nije bilo problema. Svima koji su učestvovali na festu smo pokrili troškove onako kako je i dogovoreno. 

Plus minus

Ovaj put minus bi bio i manji nego prošle godine. Iznosio bi oko 60 KM. Minusa ne bi uopšte ni bilo da pojedinac iz jednog benda (nisam lično vidio pa ga neću ni imenovati) nije otvorio jedino neotvoreno bure piva (više od pola otvorenog smo podijelili za dž), a koje košta 60 KM. Njemu na obraz. Međutim neko je (nikom nije jasno kako ni kad) ukrao laptop vrijednosti oko 1400 KM koji smo posudili za projekcije. To nas je bacilo u strašan minus, koji će Alisa sa nama otplaćivati. Ako neko od Vas koji ovo čitate može i želi da pomogne molim vas da nam se javite. 

Uradimo sami braćo i sestre

  I ovaj put smo uspjeli organizovati i održati festival koji je potpuno DIY. DIY u smislu da nismo tražili niti dobili novac od bilo koga osim od ekipe koja je plaćanjem ulaznice po simboličnoj cijeni od 5 KM omogućila da platimo troškove svim učesnicima. Moram primjetiti da je dosta ljudi i ovaj put izbjegavalo da plati punu cijenu ulaznice iako bi u bilo kom drugom slučaju u Sarajevu za nastup samo jednog benda izdvojili toliko, a vjerovatno i više novca.
  Želim se zahvaliti: Ekipi koja nam je besplatno ustupila razglas (samo nemojte više dovoditi onog čuvara mixete), Damiru, Saletu i KleoPatricku (toncu i tehničarima) koji su se potrudili da naprave pristojan zvuk (besplatno), Goranu Markoviću koji je održao promociju knjige, podijelio tridesetak primjeraka besplatno, a ni putne troškove nije tražio, bendovima koji su došli za putne troškove, Ex Yu + Austrija HNO kolektivu, koji su uspjeli skupiti, skuhati i podijeliti veliku količinu hrane, radiju 202 i Stefanu na urađenom džinglu i pozivu na gostovanje u jutarnjem programu (pričali o anarhizmu i panku), FKR na urađenom prilogu o festu i pozivu za učešće u tv emisiji Hajd u park (gledajte 9. feb. na BHT), Saši na projektoru, Infošopu Škatula na urađenom benefit partiju, građanima Sarajeva koji su nam pružili bezrezervnu podršku tokom ulične akcije, Seni (iz Kina 1. maj / Kina Bosna) koja se založila za nas uprkos napadima komšija, svim aktivistima APS (Bihać, Banjaluka, Sarajevo, Prijedor, Tuzla, Donji i Gornji Vakuf, Mostar...) koji su pomogli svako u okviru svojih mogućnosti i naravno svima vama koji ste svojim dolaskom omogućili da se festival održi. 
  Ne želim se zahvaliti debilu koji se posrao ispred komšijinih vrata, lopovima koji ukrali laptop, činelu i mp3 player, Eki koji je napravio gomilu pizdarija, Miralemu koji je razbio staklo na ulazu u kino (haj, bar ga je platio). 

Toliko od mene. Siguran sam da će još par ljudi napisati ponešto pa će i slika festa biti potpunija.

Wednesday, January 14, 2009

2. (A) je to! fest u Saraj​evu

2. (A) je to! fest u Saraj​evu - PONESITE VREĆE ZA SPAVANJE
Body: Body: Najdraži nam
Ovih dana je užasno hladno pa nam se dobro utoplite,
ponesite svoju omiljenu vreću i pravac Sarajevo.

Vidimo se u kinu.

www. ajetofest. tk

Anarh​opank​ savez​ BiH preds​tavlj​a

2. (A) JE TO! Fest 15. 16. 17. 01. 2009.


Kino 1.
Maj / Kino Bosna​

ČETVR​TAK 15.​01.​2009.



- Uličn​a akcij​a HRANA​ NE ORUŽJ​E 13:​00 – 15:​00
- Q TRIBI​NA i film 16:​30 – 18:​30
- Izlož​ba radov​a sa radio​nice KRE(​A)​KTIVA​ od 18:​30
- Films​ka proje​kcija​ 19:​00 – 21:​00
- DJ 21:​00

PETAK​ 16.​01.​2009.



- Radio​nica pravl​jenja​ majic​a 13:​00 – 15:​00
- Films​ka proje​kcija​ 15:​30 – 17:​00
- Disku​sija „SILO​VANJE​ I SEKSU​ALNO ZLOST​AVLJA​NJE U ANARH​ISTIČ​KIM I AKTIV​ISTIČ​KIM ZAJED​NICAM​A” 18:​30 – 20:​00

- Konce​rt 20:​30 – 23:​00

- Rapa Nui (​Saraj​evo)​
- Unutr​ašnja​ emigr​acija​ (​Prije​dor)​
- Genet​ička kontr​ola (​Prije​dor)​
- Hoću?​ Neću!​ (​Kralj​evo)​
Ulaz na konce​rt 5 KM

SUBOT​A 17.​01.​2009.



- Radio​nica recik​laže 11:​00 – 12:​30
- Radio​nica „KOMU​NIKAC​IJA O SEKSU​ALNOS​TI” 13:​00 – 14:​30
- Promo​cija knjig​e “PERS​PEKTI​VE PARTI​CIPAT​IVNE DEMOK​RATIJ​E“ Goran​a Marko​vića i tribi​na o samou​pravl​janju​ 15:​00 – 17:​00
- Films​ka proje​kcija​ 18:​00 – 19:​30

- Konce​rt 20:​30 – 23:​30

- Život​ piše drame​ (​Banja​luka)​
- Fek (​Temer​in)​
- Mothe​rpig (​Saraj​evo)​
- Disli​ke (​Požeg​a)​
Ulaz na konce​rt 5 KM

Tuesday, September 2, 2008

Pomjerite Ramazan

Zadnjih dana smo putem štampanih medija, te internet portala i foruma, u prilici pratiti polemiku izazvanu namjerom islamskih vjerskih autoriteta, da organizuju mjesec ramazana istovremeno sa održavanjem Queer festivala u Sarajevu. Uzme li se u obzir izrazito negativan stav koji religijske institucije imaju spram homoseksualne zajednice, njihova namjera da ramazan organizuju u mjesecu u kojem se dešava i Queer festival, predstavlja sasvim nepotrebnu provokaciju, ali i vješto prikriven atak na zakonom zagarantovane građanske slobode, što bi se sa puno dalekosežnijim posljedicama moglo odraziti i na pitanje građanskih sloboda u društvu općenito.

Iako je sa rušenjem berlinskog zida, a možda je u našem slučaju pravilnije reći sa krahom socijalističke Jugoslavije, religija skinuta sa liste bolesti (do tada se smatrala “opijumom za mase” i kao takva spadala u skupinu bolesti ovisnosti koje se ubrajaju među vodeće svjetske društvene i zdravstvene probleme), ipak nemali je broj onih koji i dalje smatraju da se radi o pojavi koja može loše djelovati na mentalno zdravlje pojedinca, sa naročito negativnim posljedicama na društveni život zajednice.

Iako takve bojazni smatram iracionalnim i nepoželjnim, nažalost, nužno je konstatovati da stvarnost koju živimo u proteklih skoro dvije decenije, itekako daje za pravo strahovima i tvrdnjama te vrste.
Naime, uloga vjerskih zajednica u tragičnim, ratnim dešavanjima iz bliske prošlosti, kao i naše sumorne sadašnjosti, uopšte nije bezazlena. Unatoč formiranju Međureligijskog vijeća i brojnim pozivima vjerskih vođa na mir, suživot i toleranciju, nemoguće se ne prisjetiti da se radi o istim institucijama čiji su službenici, u ne malom broju i često u sklopu vjerskih obreda, podupirali i lobirali za dolazak na vlast upravo onih nacionalističkih stranaka koje su izazvale ratnu tragediju. Ne treba zaboraviti ni činjenicu da se zajedno, u istim redovima sa onim koji danas insistiraju na tvrdnji da se ovdje nije vodio vjerski rat, nalaze i pojedinci koji su blagosiljali oružje, pozivali na sveti rat i obečavali mjesto u raju, držali mise zadušnice osvjedočenim zločincima, diskriminisali na etničkoj osnovi prilikom raspodjele humanitarne pomoći namijenjene svima i tako dalje. Valja reći da ima časnih izuzetaka i naglasiti da nisu svi “sa đavolom tikve sadili”, ali danas u vremenu tranzicijske berbe i uživanja u plodovima rada, kad' se sve zbroji i oduzme, meni se ipak čini da svi oni “pušu u istu tikvu”. Nisam čuo glasove neslaganja iz redova Katoličke crkve povodom diskriminacije djece u školama u Čapljini ili protivljenje od strane bilo koga iz Islamske zajednice povodom namjere da se uvede vjeronauk u sarajevske vrtiće i time pomjeri dobna granica u kojoj nove generacije započinju proces uviđanja međusobnih različitosti. A nisu im mrski ni prvaci ekonomske tranzicije, naprotiv, održavaju dobre veze s njima. Neki su čak, unatoč činjenici da su ponosni vlasnici krivičnih prijava na skoro 600 stranica u posjedu Federalnog tužilaštva BiH, dogurali i do mjesta predsjednika Sabora Islamske zajednice. No, to nije tema naše današnje emisije...

Naravno, uvodne rečenice u ovaj tekst predstavljaju pokušaj sarkazma zamjenom pozicija kritičara i kritikovanih, međutim, ono što je zabrinjavajuće, jeste to da će pristup koji sam postavio u uvodu ogromna većina percepirati kao uvredljiv, neozbiljan ili smiješan, dok će s druge strane stav po kojem Queer festival predstavlja ramazansku provokaciju biti prihvaćen i opravdan. I upravo to puno govori o stanju društvene svijesti kod nas, o antidemokratskim tendencijama i nepriznavanju slobode izražavanja vlastitog identiteta u javnoj sferi. Pitam se kojom to logikom ramazan ima prednost nad Queer festivalom? Kako to da festival predstavlja uvredu i prijetnju ramazanu, a ne obratno? Jesmo li u međuvremenu postali vjerska država, a da me niko nije obavjestio, ili se radi o još jednoj varijaciji balkanskog iživljavanja nad manjinama, bez obzira o kome je riječ?

Kada dušebrižnici i kreposni čuvari morala poručuju homoseksualcima da svoju seksualnu orijentaciju ispoljavaju u svoja četiri zida, zašto ih onda ne bi poučili vlastitim primjerom pa svoju vjersku orijentaciju upražnjavali na isti način, u svojim sobama i za to namijenjenim bogomoljama, budući da i jedna i druga orijentacija predstavljaju privatnu stvar pojedinca. Zašto ezani i crkvena zvona ne ostanu u privatnim prostorijama? Pitaju li se da li mene, kao ateistu, to možda vrijeđa?
Što se tiče Sarajeva ima tu još nekih pitanja, kao naprimjer da li bi se ovakva halabuka podigla da se Queer festivala dešava u božićno vrijeme?

Previše je pitanja bez odgovora... ustvari, odgovori su poznati, ali poražava činjenica da nam je tako kako jeste i da se tu malo toga može promijeniti, barem trenutno, pa je onda lakše živjeti vjerujući da odgovore i ne znamo. Vježbajmo strpljenje kroz osjećaj nelagode što jedemo ili pijemo na ulici dok neki poste, otrpimo poneki ljutit pogled, pa i dobacivanje, i imajmo razumijevanja za krmad u Teheranu, sada kad znamo kako im je.

Wednesday, February 13, 2008

Nasilje rađa nasilje

 

Ko je kriv za maloljetničko nasilje?

Ovih dana sam pogubio i ono malo živaca što mi je ostalo. Maloljetničko nasilje je uzbudilo cijelo društvo. Danima na TV-u gledam sociologe, socijalne radnike, psihologe, aktiviste. Traže se odgovori, traže se i ostavke odgovornih. Sve je podložno kritici i analizi osim onoga što je bitno. Ja nisam stručnjak, priznajem polupismen sam, ali nisam ni slijep ni glup. Neke stvari su jasne same po sebi. Koje?

Prva i najvažnija stvar, nedostatak bilo kakvih etičkih i moralnih vrijednosti u društvu. Kad je moja generacija odrastala svakodnevno smo u školi, kroz bezbroj primjera, učili o jednakosti i potrebi da dijelimo i budemo solidarni sa drugima. Efekti takvih priča su se najbolje vidjeli prilikom velikog odmora tokom kojeg smo dijelili pite, sendviče, kifle... sa rajom koja nema para za užinu. Danas djeca to ne rade. Jedna od najvažnijih lekcija koje sam naučio od stare: «Sine najgore od svega je biti izdajica, izdajice niko ne voli». Dobro sam je zapamtio. Stari me je naučio da uvijek treba biti na strani slabijeg. Jebi ga i dan danas živim u skladu s tim.

Šta uče djecu u školi zadnjih petnaestak godina? Uče ih nejednakosti i netrpeljivosti (Hrvati ustaše izvršili genocid nad Srbima, Srbi četnici izvršili genocid nad Bošnjacima, Bošnjaci balije petsto godina nabijali na kočeve). Pa šta se drugo može očekivati od te djece nego da mrze druge i drugačije? Mržnja je samo korak do nasilja. Još nešto ovo društvo uči djecu. Moraš biti prvi i najbolji po svaku cijenu. Snalažljivost, prilagodljivost i sebičnost su osobine koje se danas cijene. Solidarnost, razumijevanje, odgovornost, kreativnost – ua komunjare.

Druga stvar na koju treba obratiti pažnju je na koga se mladi ugledaju? Danas se materijalno bogatsvo cijeni više nego bilo šta drugo. To možemo čuti od naših roditelja, prijatelja i poznanika na ulici, vjerskih zajednica i svih ostalih faktora društva. Ko su ti ljudi koji su se u vrijeme najveće bijede i neimaštine, u vrijeme rata i poraća uspjeli obogatiti? Ratni profiteri. Jedna od lekcija koje su mladi mogli naučiti iz ovog rata je ubijaj, otimaj, kradi, švercaj, nećeš odgovarati za svoja zlodjela, čak štaviše, ako imaš imalo mozga postaćeš ugledni biznismen, potporni stub svakog sistema. Tvoji roditelji rade za takve, oni su sponzori vannastavnih aktivnosti tvoje škole, sponzori gradske galerije, oni su pregovarači sa evropskim institucijama, članovi parlamenata, u njihovoj robnoj kući se snabdjevaš hranom i odjećom, na njihovom koledžu studiraš... Posebna priča je to da su ratni profiteri omiljeni likovi vjerskim vođama, koji ih svojom podrškom amnestiraju za zločine pred ono malo naroda što još uvijek ima trunku samopoštovanja, a ovi ih zauzvrat bogato daruju. Nisu oni jedini imućni. Osim ratnih profitera dobro stoje i oni što obavljaju prljavi dio posla za njih (preprodaja droge, prostitucija, utjerivanje dugova, ubistva). Mnogi mediji ih od milja zovu «žestoki momci sa asfalta», ja ih zovem kriminalci i ubice. Krupni su to momci u velikim i sjajnim autima, ostavljaju visoke napojnice i djevojke bez daha. Ipak, teško se pobrojani mogu porediti sa apsolutnim zvijezdama jet seta, političarima. Za konkretan primjer uzimam bogove, šahove, kraljeve, careve, najdražeg nam premijera RS Milorada Dodika i njegovog kolegu iz FBiH Nedžada Brankovića. Laktaški bizon redovno na konferencijama za štampu sipa najprimitivnije uvrede na račun svih neistomišljenika, često i otvoreno prijeti. Da li ga novinari osuđuju ili barem ismijavaju? Ne, naprotiv, oni se smijulje njegovim uvredama i ozbiljno klimaju glavom na izrčene prijetnje. Da li ga društvo osuđuje? Ne! On je u RS popularniji nego što je Milošević ikad bio, ta se popularnost može porediti samo sa Karađorđem. Uglađena lopovčina Branković, vlasnik bezbroj dionica najprofitabilnijih preduzeća, najveći pojedinačni dioničar društva za upravljanje PIF-ovima putem medija poručuje kako javnost ne razumije te komplikovane pojmove kao što su fondovi i društva za upravljanje istim. Da li ga narod naziva lopovom koji se obogatio rasprodavajući i otimajući našu muku, lažovčinom? Ne, naziva ga sposobnim političarem i biznismenom. Kako da se mladi ponašaju ako žele biti priznati (čitaj bogati) članovi društva ako ne po uzoru na ratne profitere, kriminalce i bahate vlastodržce?

Aktivizam ili populizam?

Od plaćenih vladinih i «nevladinih» stručnjaka koji laprdaju o svemu i svačemu samo ne o društvenoj odgovornosti za maloljetničko nasilje, koji predlažu svakakve gluposti samo ne radikalne društvene promjene (zašto se u socijalističkoj Jugoslaviji nije desila niti jedna jedina pljačka banke, ni jedna jedina otmica, nije postavljena ni jedna eksplozivna naprava pod auto?) su me uspjeli više iznervirati samo aktivisti. Umjesto da ukazuju na odgovornost vladajućih oligarhija, neminovnost promjene društvenih odnosa iz temelja oni zahtjevaju ostavku gradonačelnice Sarajeva (čuo sam čak i izjavu da je njena funkcija da bude majka Sarajeva, da nije tragično bilo bi smiješno), zahtijevaju da policija i sudstvo počnu raditi svoj posao. Svi mi, uključujući i navedene aktiviste, odlično znamo za koga rade sudstvo i policija i šta je njihov posao. Stvarno ne mogu vjerovati da su pomenuti zahtjevi plod ozbiljnog razmišljanja i diskusije unutar aktivističke zajednice i to iz više razloga. Mnoge od ljudi koji su pokrenuli te proteste i postavili te smiješne zahtjeve poznajem lično. Riječ je o mladim, pametnim, čak i obrazovanim ljudima sa dobrim namjerama. Takvi ljudi ne mogu očekivati da će promjena gradonačelnice smanjiti stopu maloljetničkog nasilja. Oni bi morali biti svjesni stvarnih uzroka problema nasilja (ne samo maloljetničkog) u Bosni i Hercegovini (na žalost ograničili su se samo na sarajevski kanton što je još jedan minus, nasilje je sveprisutno). Sve me ovo navodi na zaključak da su motivi za ovakav angažman populistički, tj. da se ova situacija koristi da bi se pokupile simpatije javnosti. Na žalost, ova taktika ne vodi nigdje i dugoročno je kontraproduktivna.

Pazi šta ćeš poželjeti možda ti se i ostvari

Jedna od najozbiljnijih zamjerki koje mogu uputiti aktivističkom pokretu DOSTA! (o GROZDU koji je od strane američke vlade plaćen milionima da zavodi mlade i stvara iluziju aktivizma neću ni govoriti) je potpuna nepromišljenost postavljenih zahtjeva. Ako organizujete proteste, animirate javnost i postavljate zahtjeve trebate dobro razmisliti kakav može biti krajnji ishod vaših aktivnosti. Ono što je već najavljeno je da će se povećati broj policijskih patrola na ulici, broj legitimisanja, pretresa prolaznika, postavljane video nadzora i «zaštitara» (listom kriminalci i bivši policajci kojima je oduzeta licenca zbog kriminalnih aktivnosti i/ili prekomjerne upotrebe sile) u sredstvima javnog prevoza, povećanje policijskih ovlasti, tj. smanjenje građanskih prava i sloboda. Da li je to cilj vašeg protesta? Da li iko ozbiljan misli da policija nema dovoljno ovlasti i kapciteta da se značajno suprotstavi kriminalu, da policija i sudstvo nisu jedna od najvažnijih karika u lancu kriminala i korupcije, da će navedene mjere smanjiti stopu nasilja u društvu? Ko to može reći da će zatvaranje maloljetnika u KP domove osloboditi društvo nasilja, a od njih napraviti bolje ljude? Ne budimo smješni. Na žalost, tek kad prvi aktivisti DOSTA! zbog lijepljenja plakata i pisanja grafita, mladi koji izgledaju drugačije od izgleda na koji su «organi reda» navikli budu brutalno pretučeni od strane policije na ulici, kad vas/nas iz noći u noć budu legitimisali i pretresali (sve sam navedeno doživio na svojoj koži), a mafijaši i pravi nasilnici i dalje budu ugledni članovi društva biće vam jasno o čemu pišem.

U nadi da će ovaj tekst biti shvaćen kao konstruktivna kritika poručujem pazite šta ćete poželjeti možda vam se i ostvari.

Friday, January 25, 2008

A je to ! Je to !




S obzirom da je ovo bio prvi anarhopunk festival u Sarajevu i BiH te prvi koji smo organizovali sami, siguran sam da zaslužuje evaluaciju. Volio bih da još poneko od nas koji smo bili djelom festivala (kao učesnici, posjetioci, organizatori) napiše par redova, čisto da dobijemo jasniju sliku, a i da ubuduće ne ponavljamo eventualne učinjene greške.

Pošto sam bio jedan od učesnika i organizatora moje viđenje je potpuno subjektivno, a definitivno i preopterećeno tehničkim detaljima. Nadam se da to nije preveliki problem. Prvi pasusi govore o tome kako i zašto smo se uopšte upustili u ovo. Svi koji znate priču preskočite ih jer nećete otkriti nešto posebno novo.
Zašto smo organizovali anarhopunk festival?

Ideja da organizujemo anarhopunk festival je stara nekoliko godina. Javila se među ekipom u Mostaru, još dok je tamo bio centar anarhističkih aktivnosti u BiH. Nesretni splet okolnosti nas je privremeno udaljio jedne od drugih, ali naše prijateljstvo nije prestalo, a ideje su se razvijale i u međuvremenu samo ojačale.

Svirajući sa Unutrašnjom emigracijom širom BiH imali smo priliku upoznati hrpu divnih mladih ljudi, u odnosu na okolinu izrazito naprednih shvatanja, ali i vidjeti scene za koje smo mislili da su davno prevaziđene. Nasilna šutka koja većinu ekipe tjera u zadnje redove, nespremnost za slušanje i razumjevanje onoga što bend priča između pjesama, ofucani patriotizam i lokal patriotizam... Potreba za djelovanjem unutar «scene» je bila očigledna. Iniciranje anarhopunk saveza koji će konstantno raditi među ekipom, omogućiti im pristup relevantnim informacijama o punk i anarhističkom pokretu, insistirati na DIY pristupu i borbi protiv svih vrsta predrasuda, je bio prvi korak. Drugi važan korak je bio organizovanje anarhopunk festivala koji će većinu nas okupiti na jednom mjestu, dovesti angažovane bendove iz ex yu, omogućiti ekipi da upozna anarhističko izdavaštvo, da kroz projekcije punk i aktivističkih filmova uvidi vezu između to dvoje, da otkrije razne mogućnosti kreativnog angažmana.

Kako je festival zamišljen?

Kad smo procijenili da imamo mogućnosti i snage da organizujemo festival bar približno onako kako smo zamislili potrudili smo se da to uradimo što bolje. Naglasak smo stavili na izdavaštvo, distribucije, izložbe jer se pomoću njih može dobiti najjasnija, najkvalitetnija informacija o anarhizmu i anarhopunku. Za koncerte smo se potrudili obezbjediti što bolji razglas, binsku opremu i tonca jer nam je dosta loše opreme zbog koje ljudi često ne mogu razaznati šta bend svira niti čuti tekstove koji bi trebali biti u prvom planu. Lično mislim da je priča «to je pank šta ima veze što loše zvuči» najobičnija glupost. Da ne vjerujem da osim stava punk vrijedi i muzički, sigurno ga ne bih slušao, a pogotovo svirao. Od velike važnosti nam je bilo i to da festival ne bude zatvorena zajebancija među užom ekipom, već da što više ljudi čuje poruku koju širimo, u koju vjerujemo i iza koje stojimo. Mislim da smo u velikoj mjeri uspjeli postići to što smo zamislili.
Tehnička strana ili otkud na plakatima logo-i?

Moram istaći da u životu nisam učestvovao u nečemu što je do ove mjere bilo DIY i na potpuno prijateljskim osnovama. Bez obzira na to doživio sam ozbiljne napade (ne kritike jer bi one, po mom shvatanju, trebale biti konstruktivne) da smo soroševci, multinacionale i šta ti ja znam. Zašto? Zato što smo na plakate stavili nekoliko logo-a. Hajde da razjasnimo i to. POP iz Banjaluke je besplatno dovezao binsku opremu, tonca, dio tehničara i bendove Život piše drame i Unutrašnju emigraciju. Sami su i gorivo platili. Niko me ne može ubjediti da su to uradili da bi oprali neke pare. Damira (za one koji ga ne znaju bio je tonac na festivalu) smatram prije svega prijateljem koji nam je nebrojeno puta do sad izišao u susret. Pametan je momak i potpuno svjestan značaja koji je ovaj festival imao. Isto važi i za Abrašević iz Mostara koji su besplatno dovezli dobar razglas i tehničare, jednako svjesni koliko je anarhopunk festival bitan za BH «scenu» u ovom trenutku. Širi krug ljudi sigurno ne bi znao za festival da radio 202 nije besplatno uradio zanimljiv džingl i danonoćno ga vrtio što je sigurno privuklo dosta Sarajlija i omogućilo nam da od ulaznica platimo putne troškove svima.

Osim toga oni i studentski efm radio su cijelo vrijeme pratili dešavanja, najavljivali program i omogućili nam da gostujemo u studiju i javnosti predstavimo anarhističke ideje i vrijednosti punk pokreta kako najbolje znamo (hvala Marku i Neši na gostovanju). Sve u svemu za ovaj festival niko nije pisao nikakav projekat niti ikome aplicirao za novac. Svi su opremu ustupili besplatno, radili besplatno, a svi učesnici su došli za putne troškove. Ako ovo nije DIY pospite me katranom i perjem i razapnite na anarhistički stub srama. Znači priča o Sorošu i multinacionalama je u najmanju ruku smiješna.

Kako je protekao festival?

Pošto sam, većim dijelom festivala, bio zatrpan informacijama i obavezama (od komunikacije sa učesnicima, medijima, tehničarima do naplaćivanja karata) o festivalu mogu pisati samo iz perspektive jednog od organizatora.

U četvrtak, prvu noć festivala, na otvaranju izložbi i filmskoj projekciji smo očekivali posjetu od nekih dvadesetak ljudi i to najbližih prijatelja. Zaista nismo mislili da mlađe punxe interesuju i drugi oblici izražavanja osim svirke. Sreća pa smo se prevarili. Posjeta od nekih sedamdesetak ljudi nas je ugodno iznenadila. Projekcija je bila odlično posjećena. Ekipa je obilazila izložbe, davala komentare i razgovarala sa autorima. Mislim da na ovolikoj posjeti djelomično imamo zahvaliti mlađoj punk ekipi sa Ilidže koja je pokrenula distro i dovela prijatelje/ice koji su prvi put u životu ušli u Kino 1. Maj/kino Bosna. Dj Gabudo je rokao punk hitove pa je odlično druženje bilo začinjeno i plesom. Umalo da zaboravim pomenuti da je gripa pokosila Oljca i Straleta bubnjare Emigracije i Život piše drame pa smo u jednom danu morali naći zamjenske bendove (hvala Mother Pig i Ispad).

U petak je polako počela pristizati i raja iz Srbije i Hrvatske. Po danu je kolektiv Hrana, ne oružje održao radionicu za ekipu iz BiH koja do sada nije imala iskustva u ovim aktivnostima. BiH «HNO» ekipa pojačana sa Nišlijama i Beograđaninom je otišla na sarajevsku pijacu markale skupljati hranu. Za petnaestak minuta se sakupila dovoljna količina hrane (hvala Sarajlije) i raja se bacila na kuhanje. Kad je klopa bila gotova počela je pljuštati kiša tako da se odustalo od akcije na ulici, a hrana je podijeljena ljudima na festivalu. Projekcija filma je opet bila jako posjećena, a mene je polako počeo hvatati strah jer smo do tog trenutka u festival uložili oko 800 KM (400 eura), a još nismo vratili ni marku. Iako zaista mrzim od ljudi tražiti novac morao sam sjesti za stolić i početi naplaćivati karte (simbolične 3 markice po večeri). Već nakon pola sata na ulazu Denisu i meni je postalo jasno da će prodaja karata dostići željenu cifru od 300 KM po večeri, a nakon sat da će je i premašiti. Tu noć smo od ulaza zaradili ukupno 450KM. Pošto nismo insistirali na 3 KM za kartu, ekipa koja nije imala dovoljno je ulazila i za 2 KM pa čak i za 1 KM pa je po mojoj procjeni prodano oko 200 ulaznica. Sa učesnicima i ekipom koja je pomagala u organizaciji mislim da je posjeta bila oko 300 ljudi po večeri. Taman toliko koliko je ulaz premašio očekivanja šank je podbacio pa smo bili otprilike na očekivanoj cifri dovoljnoj za pokrivanje troškova. Mnogi će zamjeriti što uopšte ne pominjem svirku, ali pošto sam je sa ulaza osluškivao jednoim uhom zaista ne mogu ništa reći. Ipak ono što sam morao primjetiti je prava festivalska atmosfera, pozitiva bez ijednog incidenta.

Za subotu prijepodne smo predvidjeli sastanak anarhopunk saveza. Bilo je zaista glupo očekivati da će se ekipa probuditi rano i u 12.00 pojaviti na sastanku. Potpuno razumijem želju ljudi koji nisu iz BiH da toplo, sunčano prijepodne provedu upoznajući grad, umjesto da cijeli dan bleje u zatvorenom prostoru kina. Ipak za lokalnu BH ekipu ne mogu naći opravdanje. Svi su znali za sastanak, a skoro niko se nije pojavio. Pola krivice sam spreman preuzeti na sebe jer znam da festivali stvarno nisu najbolje vrijeme ni mjesto za ozbiljne dogovore, ali ovo je bio jedini način da se skupimo na jednom mjestu. Ostaje da aktivnosti dogovaramo mailom umjesto da smo sjeli, upoznali se, popričali, planirali i popili koje pivo, pih. U subotu nije bilo najavljene projekcije, ali se ekipa bez obzira na to skupila u kinu. Taj dan je pristigla i većina učesnika iz Hrvatske, pa se povećao i broj štandova sa distrom, što je bilo super za vidjeti, a koliko sam primjetio ekipa je obilazila, raspitivala se, kupovala i to oba dana. Usudiću se reći da su distribucije knjiga, pamfleta, majica, prišivača i muzike jedan od najvažnijih segmenata ovog festivala, ako ne i najvažniji jer većina ljudi zaista nema pristup informacijama iz naše perspektive, a žedni/željni su znanja. Moram pomenuti da su svi koji su držali distro dali donacije u materijalima za anarhopunk savez i na tome smo im itekako zahvalni. Koncert je meni bio dosta zanimljiviji od prethodnog (na žalost Aktivna propaganda je, iz meni nepoznatog razloga, otkazala nastup dan prije). Zamolio sam Denisa da naplaćuje karte dok ja pogledam Ljubišu Samardžić. U ovom bendu mi sviraju prijatelji, a do sada ih nisam imao priliku čuti. Osim što su predobro svirali, Fistra se između pjesama obraćao ekipi i ukazivao na neke bitne stvari. S izuzetkom par glupavih povika «sviraj» mislim da ga je raja saslušala i da će njegove riječi sigurno neko vrijeme odjekivati u njihovim glavama. Macho šutka i pojedinci koji nisu spremni saslušati bend ne treba nikog da iznenađuju, na kraju krajeva to je jedan od razloga zašto radimo ovaj festival i pokrećemo anarhopunk savez. Ostatak svirke sam gledao samo na momente, ali dovoljno da osjetim atmosferu, čini mi se još bolju od prethodne večeri. Ulaz je opet premašio očekivanja, šank je radio kako-tako, a poslije svirke smo iz otvorenog bureta točili pivo besplatno i potrajalo je cijelu noć. Neko reče da ga to podsjeća na staru dobru tradiciju Monte Paradisa.

Jesmo li mogli uraditi više?

Teško da smo mogli više, ali smo definitivno mogli bolje. Dva mjeseca prije festivala smo sve ideje, prijedloge i na osnovu toga program i projicirane troškove stavili na papir. Festival smo podijelili po sektorima i svako je preuzeo odgovornost za neki od njih. Bez obzira na dogovor pojedinci su samoinicijativno pozivali bendove i kreativce bez da su nas o tome obavještavali što je dovodilo do zabune i na momente nas ozbiljno frustriralo. Stvarno nam je žao ako je bilo ko zbog toga ispaštao i obećavam da ovo neće biti jedini festival koji ćemo organizovati tako da ćete vi koji niste učestvovali ovaj put sigurno biti pozvani na slijedeći. Ovo je jedna od situacija na koje ćemo u budućnosti obratiti posebnu pažnju. Bilo je i preuzetih odgovornosti koje nisu na najbolji način ispoštovane. Benefit kompilacija nije urađena na vrijeme, a odgovornost treba podijeliti između bendova kojima ni više od mjesec dana nije bilo dovoljno da pošalju pjesme (čast i hvala izuzecima) i odgovorne osobe koja se morala više potruditi. Kompilacija će uskoro biti odrađena kao benefit za anarhopunk savez. Filmske projekcije, izuzetno posjećene su trebale biti bolje pripremljene. Filmovi su trebali imati prevod, a u subotu se iz meni nepoznatih razloga i, dodao bih, prelako odustalo od projekcije. Dogovor oko šanka sa Senom (odgovornom za kino) očigledno nije bio dovoljno jasan. U petak, na dan kad smo trebali otvoriti šank, ona nas je nazvala i rekla da ona ne zna ništa o šanku i da ga ne možemo držati. Mi smo ipak dovukli pivo, postavili šank pa popričali s njom. Lijepa riječ i čvrsti argumenti i anarho šank otvaraju. Pokušala je tražiti i procenat, ali smo je i od toga odgovorili. Da nije bilo šanka ne bismo mogli pokriti troškove. Problem sa šankom je bio to što nije bio osvijetljen pa ga dosta ljudi u vrijeme trajanja koncerata uopšte nije ni primjetilo. Bilo je vjerovatno još propusta tu i tamo pa molim sve vas da nam na njih ukažete kako bi naučili nešto iz vlastitih grešaka. Nadam se da će ove sugestije biti prihvaćene kao konstruktivna kritika u želji da slijedeći festival uradimo bolje, a nipošto kao upiranje prstom i prozivanje.

Anarhopunk transparency

Kad smo shvatili da smo svim učesnicima pokrili troškove kamenčina nam je sa srca pala. Ipak da nismo vjerovali u sebe i festival stvarno se ne bi upuštali u ovo. Uspjeli smo vratiti i vlastiti novac koji smo unaprijed uložili. Nekih 600 KM (300 eura) smo imali od benefita koji su drugari iz Francuske uradili za našu farmu koja iz opravdanih razloga neće zaživjeti u bliskoj budućnosti pa smo taj novac dali za piće i druge troškove.

Nekakva računica bi izgledala ovako.

Ukupni troškovi festivala iznose otprilike 1580 KM

Ukupna zarada od ulaza i šanka otprilike 1355 KM

Nekakav virtuelni minus bi iznosio 225 KM

Kad od ovog minusa odbijemo par nepredviđenih troškova realan minus je nešto više od 100 KM što je po mom mišljenju ravno plusu. Taj novac je pokriven od benefita tako da niko nije morao plaćati iz svog džepa.

Zaključak

Opet samo subjektivno. Mislim da je festival ispunio i premašio sva naša očekivanja. Od broja posjetilaca, interesa najšire javnosti, činjenice da smo mogli svim mlađim i starijim pružiti informacije, da smo se uglavnom držali dogovorenog programa, da smo uspjeli pokriti troškove, da nas je cijelo vrijeme nosila jako pozitivna vibra. JA SAM PREZADOVOLJAN. Želim se zahvaliti Sanjinu koji je cijelo vrijeme kuhao odlična jela i pazio da ekipa slučajno ne izgubi na težini, ekipi koja je držala distro i donirala masu stvari za APS, svima koji su učestvovali sa izložbama, svim bendovima, toncu, tehničarima i ostalima koji su omogućili da bendovi dobro zvuče, punk ekipi sa Ilidže koja nam je puno pomogla, svima koji su pogurali promociju i naravno svoj ekipi iz BiH koja je pripremala i na leđima iznjela ovaj festival. HVALA. Izvinjavam se ako sam nekoga slučajno zaboravio pomenuti. Uspjeh ovog festivala nas je ponukao da razmišljamo i o organizaciji barem još jednog ili dva slična do kraja godine (vjerovatno u Mostaru, možda u Tuzli). Htjeli bi u Sarajevu probati organizovati i anarhistički sajam knjiga. Znači to su naši planovi za ovu godinu. Ako budete u mogućnosti pomoći u njihovom ostvarivanju pomozite. Toliko od mene, držite se i vidimo se uskoro negdje u BiH.

Monday, January 14, 2008

( A ) je to!
Prvi Anarcho Punk festival u Sarajevu
17. 18. & 19. Januar '08.
Lokacija je Kino Bosna, eX Kino 1. Maj <<>Grupa pojedinaca/ki je za ovaj period za sve nas pripremila nekoliko situacija koje bi nas sve trebale barem dobro zabaviti, pa vas pozivamo da dodjete da skupa blejimo I rokamo kako vjera anarhisticka nalaze. Sva tri dana fetivala imat cemo priliku uzivati u projekcijama filmova sa anarhistickom I pank tematikom, slusaonama koje ce za nas sve pripremiti dobri Dj Gabudo, te izlozbama koje ce nas zapitati u kojem svietu zivimo I Zasto je to tako.
Sva tri dana u prostorijama Kina Bosna bit ce postavljena I distribucija materijala svih vrsta (knjige, fanzini, linux distribucija, bedzevi, majice I ostale zeze) koje ce sa sobom donijeti dragi/e prijatelji I prijateljice iz Freedom Fight-a, AnFeme, Sto citas?, KomiKaza I drugih kolektiva.
Ovim mejlom vas sve toplo pozivamo da se pridruzite veseloj raji kojoj granice I nacije nisu bitne I koja na jedan kreativan nacin zeli pokazati da je drugaciji svijet moguc!
Program desavanja>>>>
Dan I Cetvrtak

18:00 - otvaranje kolektivne izlozbe (doomsday graphics, shaved woman, kre(a)ktiva, komikaze) + otvoreni DIY distro
19:30 - projekcija filma: punked and disorderly
21:00 - punk slusaona (dj_Gabudo, ZG)

Dan II Petak

11:00 - sastanak Anarhopunk saveza - Svi/e koji/e ste zainteresirani/e mozete se pridruziti Lokacija je Kino BosnaJ

12:00 - radionica "Hrana, ne oruzje" (teoretski dio) >> Ko je za, neka upada! Lokacija Kino Bosna
13:00 - "Hrana, ne oruzje" - sakupljanje hrane po pijacama
15:30 - kuhanje "hrana, ne oruzje"
17:00 - " Ulic«na akcija ispred sarajevske Katedrale
18:00 - projekcija filma: "You can't be neutral on a moving train"
domunetarac, reziser Howard Zinn
20:30 - KoNcert (Unutrasnja Emigracija- Pd, Zivot pise drame - BL, Rapa nui- Sa, Kapetan Kasim - DV)
Upad # 3KM

Dan III Subota

12:00 - sastanak Anarhopunk saveza - Svi/e koji/e ste zainteresirani/e mozete se pridruziti Lokacija je Kino Bosna
17:30 - projekcija filma - The power of community - How cuba survived oil pick -
20:30 - Svirka (Vitalni organ - Grebnice, Veliko slovo - Nis, Ofsajd - Sa, Ljubisa Samardzic- Zg, Aktivna propaganda - Ljubljana)
Upad # 3 KM
(A) je to! ali i jos mnogo toga
SALJI DALJE!!




Tuesday, December 4, 2007

Anarhopank festival !


Zdravo ekipa,

Svi vi koji ovo citate vec manje-vise znate da se medju anarhistima/kinjama i pankerima/kama u BiH pocetkom godine razvila inicijativa za udruzivanje u anarhopank savez- APS . Kao prvu zajednicku aktivnost odlucili smo organizovati anarhopank festival koji bi se odrzao tokom treceg vikenda u januaru. Na festivalu zelimo razgovarati i dogovoriti se o zajednickom radu kroz APS,odrzati radionicu «kako pokretnuti HNO kolektiv u svom gradu» i ulicnu akciju «Hrana, ne oruzje», predstaviti anarhisticke ideje na kreativan nacin kroz izlozbe, projekcije i koncerte, a dabi to sve i uspjeli potrebna nam je vasa pomoc.

Pomoci mozete svi u skladu smogucnostima. Trebaju nam kreativni prijedlozi za ime festivala, vizuelni identitet (plakati, leci, logo), promociju. Pomocmoze biti i novcana, a bice iskoristena da se pokriju putni troskovi i hranaucesnicima te plati razglas (koji dogovaramo ispod svake cijene).Naravno, imacemo lovu od ulaza, probacemo da dobijemo nesto i od sanka, ali tosigurno nece biti dosta. Zato molim sve vas, koji imate mogucnost da organizujete benefit dogadjanja (partiji, koncerti...) ili jednostavno imatenesto novca koji mozete odvojiti, da nam pomognete. Zelimo uraditi i benefit kompilaciju za APS pa pozivamo sve vas koji imate snimke ili prijatelje koji ih imaju da nam posaljete. Kompilacija cese prodavati tokom festivala (eventualno zaradjeni novac ce se iskoristiti za aktivnosti APS-a koje ce biti precizirane na sastanku tokom festivala), a odredjeni broj primjeraka ce biti podjeljen bendovima koji su na njoj ucestvovali. Od velike pomoci su i donacije knjiga, fanzina, pamfleta,filmova... koji se bave nama interesantnim temama (analiza i kritika drustvenihodnosa, aktivizam, ekologija i zastita zivotne sredine, angazovana umjetnost,subkultura...).

Moramo istaci da nam nije cilj organizovati muzicki festival, vec festival koji ce ljudima predstaviti anarhizam i pank u raznim vidovima njihovog izrazavanja, kao kombinaciju aktivistickog i kreativnog pristupa u kritici drustvenih odnosa.

U skladu s tim evo i okvirnogprijedloga programa:

1. dan

prijepodne radionica Kako pokrenuti kolektiv«Hrana, ne oruzje» u svom gradu, HNO kolektiv Sarajevo vodi zainteresovane uakciju prikupljanja hrane.

15.00 - 18.00 sastanakAPS-a i rucak

18.30 – 19.15projekcije aktivistickih filmova – potrebni prijedlozi za izborfilmova

19.30 otvaranjeizlozbe kolaza «BH danas»

20.30 – 00.00 koncert5-6 punk bendova (po pola sata svirke) – dogovori sa bendovima su u toku

2. dan

prijepodne kolektiv «Hrana, ne oruzje» izainteresovani kuhaju hranu za akciju

13.00 – 15.00 akcija«Hrana, ne oruzje»

16.00 – 18.00sastanak APS-a

18.30 – 19.15 projekcijeaktivistickih filmova – potrebni prijedlozi za izbor filmova

19.30 otvaranjeizlozbe- potreban prijedlog za izlozbu

20.30 – 00.00 koncert5-6 punk bendova (po pola sata svirke) –dogovori sa bendovima su u toku