2. (A) je to! fest
Dragi naši prijatelji i prijateljice, i ove '09. je uspješno održan, drugi po redu, (A) je to! fest. Lokacija ista, ekipa skoro ista (uz dodatak mlađe raje koja nije bila na prvom festu), druženje i klopa kao i uvijek na anarho pank okupljanjima - odlični. Pred vama je moje lično viđenje festa, naravno, subjektivno. Pa ako imate šta dodati ili oduzeti, bujrum. Svi koji ste čitali prošlogodišnji izvještaj slobodno preskočite prvi pasus jer je identičan.
Zašto smo organizovali anarhopunk festival?
Ideja da organizujemo anarhopunk festival je stara nekoliko godina. Javila se među ekipom u Mostaru, još dok je tamo bio centar anarhističkih aktivnosti u BiH. Nesretni splet okolnosti nas je privremeno udaljio jedne od drugih, ali naše prijateljstvo nije prestalo, a ideje su se razvijale i u međuvremenu samo ojačale.
Svirajući širom BiH imali smo priliku upoznati hrpu divnih mladih ljudi, u odnosu na okolinu izrazito naprednih shvatanja, ali i vidjeti scene za koje smo mislili da su davno prevaziđene. Nasilna šutka koja većinu ekipe tjera u zadnje redove, nespremnost za slušanje i razumjevanje onoga što bend priča između pjesama, ofucani patriotizam i lokal patriotizam... Potreba za djelovanjem unutar «scene» je bila očigledna. Iniciranje anarhopunk saveza koji će konstantno raditi među ekipom, omogućiti im pristup relevantnim informacijama o punk i anarhističkom pokretu, insistirati na DIY pristupu i borbi protiv svih vrsta predrasuda, je bio prvi korak. Drugi važan korak je bio organizovanje anarhopunk festivala koji će većinu nas okupiti na jednom mjestu, dovesti angažovane bendove iz ex yu, omogućiti ekipi da upozna anarhističko izdavaštvo, da kroz projekcije punk i aktivističkih filmova uvidi vezu između to dvoje, da otkrije razne mogućnosti kreativnog angažmana.
Četvrtak – prvi dan festivala
Festival je počeo uličnom akcijom kolektiva «Hrana, ne oružje» sačinjenom od ekipe iz cijele bivše Yu. Akcija je, kao i obično u Sarajevu, bila jako uspješna. Ljudi su prilazili, razgovarali s nama, iskazivali podršku, jeli, uzimali letke i ostale promo materijale. Za ovu priliku smo iskopirali letke «Šta je to anarhizam», letak koji je pozivao na protest ispred grčke ambasade u petak (u organizaciji «Autonomnog bloka») i letak koji je sa jedne strane sadržavao informacije o HNO ideji i praksi, a sa druge program (A) je to! festa. Da nismo pokvarili kopir mašinu letaka bi bilo puno više. Uz pomoć sarajevske raje uspjeli smo ih sve podijeliti. Poslije akcije smo se preselili u kino koje će u slijedeća tri dana bit naša zajednička kuća.
U kinu je održana tribina i projekcija na temu Queer i svega što se dešavalo u septembru tokom Queer festa. Tribini nisam prisustvovao jer sam u to vrijeme postavljao izložbu i istovremeno pazio da se ne pojave bradonje / vehabije ili navijači. Nisu se pojavili.
Slijedi izvještaj sa Queer tribine:
U okviru drugog “ ( A ) je to“ festivala , u prostorijama Kina 1. Maj, u četvrtak 15.01.2009. održana je javna Q tribina uz projekciju još nedovršenog filma o događajima i dešavanjima koji su pratili prvi Queer festival u Sarajevu tj otvaranje istog. I pored bojazni da bi ovu Q tribinu mogla zadesti ista nesrećna sudbina kao Queer fest na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, to se ipak na radost svih prisutnih nije dogodilo. Voditeljice tribine su bile članice udruženja Q, koje su kroz razgovor sa prisutnima prezentirale ideju i historiju pokreta koji se bori za prava LGBTIQ osoba. Tribina je prošla odlično, a jedini nedostak je bio mali broj ljudi (20tak osoba). Ovaj festival koji je po svojoj prirodi otvoren za sve (osim za fašiste) i čiji je cilj građenje boljih, te iskrenijih odnosa među ljudima (između ostalog), želio je i kroz ovu tribinu pokazati i potvrditi isto. Međutim, posjetioci (lokalna pankerska stara sarajevska raja) zbog kojih se ovaj festival i radi, izgleda da sa nama ne djeli mišljenje. Jer QUEER nije samo biti gay ili lezbejka, QUEER znaci biti različit. Pa dragi posjetioci i drage posjetiteljice razmislite, je li i ovaj festival isti kao i svi drugi festivali i jeste li i vi isti kao i svi drugi. Ili smo ipak različiti? Seid t.
Nakon tribine raja je pogledala i komentarisala izložbu radova sa radionice Kre(A)ktiva kolektiva (koji se polako, ali sigurno širi). Uslijedila je projekcija filma «Linux Code» koju je na žalost mali broj ljudi pogledao do kraja, ali što se mene tiče važno je da su imali priliku, pa ko voli nek izvoli. Ekipa iz Autonomnog bloka je prikazivala kratke filmove iz Grčke. Do kraja radnog vremena DJ Denza i DJ Bijaro su rokali pank hitove i zagrijavali raju za sutra. Mislim da je prostorom cirkulisalo oko sedamdeset ljudi kao i prošle godine. Tokom večeri smo dobili vijest koja je većinu nas rastužila, a to je da je Tatjana bolesna i ne može doći, tako da neće biti predavanja «Silovanje i seksualno zlostavljanje u anarhističkim i aktivističkim zajednicama» i radionice «Komunikacija o seksualnosti» (za koje je veliki broj ljudi iskazao poseban interes).
Petak – drugi dan festivala
Dan je počeo radionicom pravljenja majica, a kako Tatjana nije mogla doći ova se radionica protegla do kasnog poslijepodneva. Istovremeno je HNO ekipa skupila i skuhala klopu za svu raju (učesnike i posjetioce). U toku dana je stizala i ekipa iz HR i SR. Poslije večere su postavljeni stolovi sa distrom, znatno skromnijim nego prošle godine. Drago mi je da je lokalna raja i ovaj put bila jako zainteresovana za distro. Dosta ljudi je pitalo zašto nisu došli «Što čitaš». Ove godine je i Anarho pank savez ponudio svoja prva dva izdanja: Benefit kompilacija za fest «Svi u borbu za socijalnu pravdu» koja je urađena sa godinu dana zakašnjenja (bolje ikad nego nikad) i split cd «Unutrašnja emigracija – Tranzicija / Hoću? Neću! – Crvena». Nije bilo filmske projekcije (odgovorna osoba je odustala od preuzetih odgovornosti tri dana prije festa, a ostali su ih imali već dovoljno i nisu bili u mogućnosti posvetiti se projekcijama na pravi način).
Od 20.30 ljudi su prešli u salu u kojoj su nastupili Rapa Nui, Unutrašnja emigracija, Genetička kontrola i Hoću? Neću!. Pošto sam cijelo vrijeme oba dana (osim tokom nastupa UE) radio na šanku ili ulazu ne mogu vam napisati ništa posebno o svirci, ali siguran sam da je neko drugi već napisao pa nećete ostati uskraćeni za izvještaj. Opet je bilo nasilne šutke, srećom manje nego prošle godine, ali ovaj put je bilo i stage diving-a što je bilo super vidjeti. Uspio sam samo primjetiti da su Mothertpig i Život piše drame bili bolji nego ikad, FEK jako dobar, Genetička kontrola takođe, Dislike dobar kao i uvijek, a Hoću? Neću! su rasturili. Posjeta je bila otprilike kao i prošle godine oko dvjestotinjak prodatih karata i oni koji su ušli po dvoje na jednu i sl.
Ono što nije bilo dobro u petak je konobar koji je radio u kafani kina. Puštao je narodnjake i dovukao neke lošake koji su se kasnije potukli s njim, ali smo ih nekako zaustavili i ispratili napolje. Srećom nisu se vraćali, a konobar je u ponedjeljak dobio otkaz.
Subota – treći dan festivala
Iako je ekipa (doduše većinom sa strane) bila prisutna i odgovorna osoba se pojavila na vrijeme radionica reciklaže ipak nije održana. Odgovorna osoba je smatrala da je radionica namjenjena prvenstveno ljudima iz Sarajeva i BiH i nije smatrala za potrbno da radi sa ljudima koji su bili prisutni. Šteta. Promocija knjige «Perspektive participativne demokratije» i diskusija o samoupravljanju i socijalnim pokretima u BiH, Evropi i svijetu je održana na vrijeme uz prisustvo nešto više od dvadeset ljudi. Diskusija je bila jako zanimljiva, a ljudi su najviše zanimanja pokazali za pravac u kome idu aktivistički pokreti u BiH, koje su njihove dobre, koje slabe strane i koji su njihovi dometi. Mislim da smo svi skupa naučili dosta toga, a poenta ovog festa jeste i u zajedničkom učenju između ostalog. Filmska projekcija iz navedenih razloga nije održana.
HNO ekipa je još jednom odradila sjajan posao i nahranila sve prisutne.
Kao i prethodne noći u 20.30 je počeo koncert, a svirali su Život piše drame, Fek, Motherpig i Dislike. Nakon koncerta je počelo cijelonoćno druženje uz besplatno pivo. Jutro sam dočekao uz razbijeno staklo na ulaznim vratima i lika koji ga je razbio i ostavio vozačku i broj telefona te ga obećao platiti što je i uradio.
Pouke
Vjerujem da je svako za sebe izvukao određene pouke, a ja ću navesti one koje sam izvukao ja. Iako smo kao i prošle godine napravili sastanak i prošli festival stavku po stavku neki od ljudi koji su sami preuzeli odgovornosti su odustali. Bez obzira da li su se razočarali jer neki od njihovih prijedloga nisu prošli (iako neki drugi jesu) ili su naknadno shvatili da im ne odgovara koncept festivala, bilo bi fer da su nam javili barem petnaest dana prije da odustaju pa da potražimo druge ljude koji žele da rade. Znači u budućem radu se trebamo pokušati osloniti na ekipu koja se u dosadašnjem radu pokazala kao pouzdana i odgovorna, a od samog početka planiranja i organizacije festivala uvoditi mlađu raju. Po mom mišljenju filmske projekcije su se na ovakvim masovnim skupovima pokazale kao suvišne jer se većina ljudi želi družiti i teško im je održati pažnju na sat ili sat i po trajanja filma. Projekcije i radionice (osim onih za najširi krug ljudi npr. majice) je najbolje raditi nezavisno od festivala ili na dan kad nema koncerta. Tematske radionice ima smisla raditi samo kasno poslijepodne jer su i ljudi iz BiH i svi ostali već tu. Da bi uspjeli uraditi sve planirano morali smo počinjati rano, u vrijeme kada se većina lokalne ekipe odmara od prethodne noći, a ostali su u razgledanju grada. Neko od raje je predlagao da se radi i u nedjelju. Možda je najbolje rješenje da slijedeće godine pokušamo radionice i projekcije namjenjene ljudima iz BiH raditi u srijedu i četvrtak. Tih dana svakako nema faxa, nema škole, nema drugih dešavanja, a nedjeljom su obično svi preumorni nakon tri dana festa.
U nekim segmentima očit je napredak u odnosu na prošlu godinu. Prvo, program je, po mom mišljenju, bio puno bolje osmišljen. Zaista smo obratili pažnju na stvari koje nas se direktno tiču kao društva i kao «scene». Zbog nasilja tokom Queer festa u Sarajevu, a posebno zbog predrasuda prema Queer populaciji prisutnih kako u društvu tako i na «sceni», smatrali smo da je ovu temu važno pokriti na pravi način. Nakon prošlogodišnjeg festa razvila se polemika o seksizmu primjećenom kod pojedinaca, a definitivno nismo načisto s tim pa su predavanje i radionica na ovu temu trebali pomoći svima nama da nešto naučimo. Na žalost Tatjana se razbolila, ali pokušaćemo organizovati njen dolazak mimo festa. Diskusija na temu teorije i prakse samoupravljanja se pokazala kao pun pogodak. Kako se u BiH trenutno formira više aktivističkih pokreta koji većinom znaju protiv čega su, ali ne i za šta su od velike je važnosti da se otvoreno razgovara o raznim modelima učesća najšireg kruga ljudi u donošenju odluka, o iskustvima socijalnih pokreta u prošlosti i perspektivama lokalnih pokreta danas. Ako želimo izgraditi nove odnose u društvu moramo na vrijeme početi razmišljati i razgovarati o njima. Jako su bitne radionice koje nas mogu naučiti praktičnim stvarima kao što su npr. reciklaža (ponavljam šteta što nije održana, ali definitivno je treba uraditi mimo festa) i pravljenje majica koja je privukla veliki broj ljudi.
Sama svirka je bila bolja nego prošle godine, bendovi su ozbiljnije shvatili fest i potrudili se da završe set na vrijeme tako da i zadnji bend ima vremena odsvirati svoje pjesme. Šank je ovaj put bio osvijetljen te je samim tim i radio bolje nego prošle godine. Svi dogovori (prostor, šank, oprema) su obavljeni ozbiljnije nego prošle godine pa sa te strane nije bilo problema. Svima koji su učestvovali na festu smo pokrili troškove onako kako je i dogovoreno.
Plus minus
Ovaj put minus bi bio i manji nego prošle godine. Iznosio bi oko 60 KM. Minusa ne bi uopšte ni bilo da pojedinac iz jednog benda (nisam lično vidio pa ga neću ni imenovati) nije otvorio jedino neotvoreno bure piva (više od pola otvorenog smo podijelili za dž), a koje košta 60 KM. Njemu na obraz. Međutim neko je (nikom nije jasno kako ni kad) ukrao laptop vrijednosti oko 1400 KM koji smo posudili za projekcije. To nas je bacilo u strašan minus, koji će Alisa sa nama otplaćivati. Ako neko od Vas koji ovo čitate može i želi da pomogne molim vas da nam se javite.
Uradimo sami braćo i sestre
I ovaj put smo uspjeli organizovati i održati festival koji je potpuno DIY. DIY u smislu da nismo tražili niti dobili novac od bilo koga osim od ekipe koja je plaćanjem ulaznice po simboličnoj cijeni od 5 KM omogućila da platimo troškove svim učesnicima. Moram primjetiti da je dosta ljudi i ovaj put izbjegavalo da plati punu cijenu ulaznice iako bi u bilo kom drugom slučaju u Sarajevu za nastup samo jednog benda izdvojili toliko, a vjerovatno i više novca.
Želim se zahvaliti: Ekipi koja nam je besplatno ustupila razglas (samo nemojte više dovoditi onog čuvara mixete), Damiru, Saletu i KleoPatricku (toncu i tehničarima) koji su se potrudili da naprave pristojan zvuk (besplatno), Goranu Markoviću koji je održao promociju knjige, podijelio tridesetak primjeraka besplatno, a ni putne troškove nije tražio, bendovima koji su došli za putne troškove, Ex Yu + Austrija HNO kolektivu, koji su uspjeli skupiti, skuhati i podijeliti veliku količinu hrane, radiju 202 i Stefanu na urađenom džinglu i pozivu na gostovanje u jutarnjem programu (pričali o anarhizmu i panku), FKR na urađenom prilogu o festu i pozivu za učešće u tv emisiji Hajd u park (gledajte 9. feb. na BHT), Saši na projektoru, Infošopu Škatula na urađenom benefit partiju, građanima Sarajeva koji su nam pružili bezrezervnu podršku tokom ulične akcije, Seni (iz Kina 1. maj / Kina Bosna) koja se založila za nas uprkos napadima komšija, svim aktivistima APS (Bihać, Banjaluka, Sarajevo, Prijedor, Tuzla, Donji i Gornji Vakuf, Mostar...) koji su pomogli svako u okviru svojih mogućnosti i naravno svima vama koji ste svojim dolaskom omogućili da se festival održi.
Ne želim se zahvaliti debilu koji se posrao ispred komšijinih vrata, lopovima koji ukrali laptop, činelu i mp3 player, Eki koji je napravio gomilu pizdarija, Miralemu koji je razbio staklo na ulazu u kino (haj, bar ga je platio).
Toliko od mene. Siguran sam da će još par ljudi napisati ponešto pa će i slika festa biti potpunija.
No comments:
Post a Comment