A je to ! Je to !

S obzirom da je ovo bio prvi anarhopunk festival u Sarajevu i BiH te prvi koji smo organizovali sami, siguran sam da zaslužuje evaluaciju. Volio bih da još poneko od nas koji smo bili djelom festivala (kao učesnici, posjetioci, organizatori) napiše par redova, čisto da dobijemo jasniju sliku, a i da ubuduće ne ponavljamo eventualne učinjene greške.

Pošto sam bio jedan od učesnika i organizatora moje viđenje je potpuno subjektivno, a definitivno i preopterećeno tehničkim detaljima. Nadam se da to nije preveliki problem. Prvi pasusi govore o tome kako i zašto smo se uopšte upustili u ovo. Svi koji znate priču preskočite ih jer nećete otkriti nešto posebno novo.
Zašto smo organizovali anarhopunk festival?

Ideja da organizujemo anarhopunk festival je stara nekoliko godina. Javila se među ekipom u Mostaru, još dok je tamo bio centar anarhističkih aktivnosti u BiH. Nesretni splet okolnosti nas je privremeno udaljio jedne od drugih, ali naše prijateljstvo nije prestalo, a ideje su se razvijale i u međuvremenu samo ojačale.

Svirajući sa Unutrašnjom emigracijom širom BiH imali smo priliku upoznati hrpu divnih mladih ljudi, u odnosu na okolinu izrazito naprednih shvatanja, ali i vidjeti scene za koje smo mislili da su davno prevaziđene. Nasilna šutka koja većinu ekipe tjera u zadnje redove, nespremnost za slušanje i razumjevanje onoga što bend priča između pjesama, ofucani patriotizam i lokal patriotizam... Potreba za djelovanjem unutar «scene» je bila očigledna. Iniciranje anarhopunk saveza koji će konstantno raditi među ekipom, omogućiti im pristup relevantnim informacijama o punk i anarhističkom pokretu, insistirati na DIY pristupu i borbi protiv svih vrsta predrasuda, je bio prvi korak. Drugi važan korak je bio organizovanje anarhopunk festivala koji će većinu nas okupiti na jednom mjestu, dovesti angažovane bendove iz ex yu, omogućiti ekipi da upozna anarhističko izdavaštvo, da kroz projekcije punk i aktivističkih filmova uvidi vezu između to dvoje, da otkrije razne mogućnosti kreativnog angažmana.

Kako je festival zamišljen?

Kad smo procijenili da imamo mogućnosti i snage da organizujemo festival bar približno onako kako smo zamislili potrudili smo se da to uradimo što bolje. Naglasak smo stavili na izdavaštvo, distribucije, izložbe jer se pomoću njih može dobiti najjasnija, najkvalitetnija informacija o anarhizmu i anarhopunku. Za koncerte smo se potrudili obezbjediti što bolji razglas, binsku opremu i tonca jer nam je dosta loše opreme zbog koje ljudi često ne mogu razaznati šta bend svira niti čuti tekstove koji bi trebali biti u prvom planu. Lično mislim da je priča «to je pank šta ima veze što loše zvuči» najobičnija glupost. Da ne vjerujem da osim stava punk vrijedi i muzički, sigurno ga ne bih slušao, a pogotovo svirao. Od velike važnosti nam je bilo i to da festival ne bude zatvorena zajebancija među užom ekipom, već da što više ljudi čuje poruku koju širimo, u koju vjerujemo i iza koje stojimo. Mislim da smo u velikoj mjeri uspjeli postići to što smo zamislili.
Tehnička strana ili otkud na plakatima logo-i?

Moram istaći da u životu nisam učestvovao u nečemu što je do ove mjere bilo DIY i na potpuno prijateljskim osnovama. Bez obzira na to doživio sam ozbiljne napade (ne kritike jer bi one, po mom shvatanju, trebale biti konstruktivne) da smo soroševci, multinacionale i šta ti ja znam. Zašto? Zato što smo na plakate stavili nekoliko logo-a. Hajde da razjasnimo i to. POP iz Banjaluke je besplatno dovezao binsku opremu, tonca, dio tehničara i bendove Život piše drame i Unutrašnju emigraciju. Sami su i gorivo platili. Niko me ne može ubjediti da su to uradili da bi oprali neke pare. Damira (za one koji ga ne znaju bio je tonac na festivalu) smatram prije svega prijateljem koji nam je nebrojeno puta do sad izišao u susret. Pametan je momak i potpuno svjestan značaja koji je ovaj festival imao. Isto važi i za Abrašević iz Mostara koji su besplatno dovezli dobar razglas i tehničare, jednako svjesni koliko je anarhopunk festival bitan za BH «scenu» u ovom trenutku. Širi krug ljudi sigurno ne bi znao za festival da radio 202 nije besplatno uradio zanimljiv džingl i danonoćno ga vrtio što je sigurno privuklo dosta Sarajlija i omogućilo nam da od ulaznica platimo putne troškove svima.

Osim toga oni i studentski efm radio su cijelo vrijeme pratili dešavanja, najavljivali program i omogućili nam da gostujemo u studiju i javnosti predstavimo anarhističke ideje i vrijednosti punk pokreta kako najbolje znamo (hvala Marku i Neši na gostovanju). Sve u svemu za ovaj festival niko nije pisao nikakav projekat niti ikome aplicirao za novac. Svi su opremu ustupili besplatno, radili besplatno, a svi učesnici su došli za putne troškove. Ako ovo nije DIY pospite me katranom i perjem i razapnite na anarhistički stub srama. Znači priča o Sorošu i multinacionalama je u najmanju ruku smiješna.

Kako je protekao festival?

Pošto sam, većim dijelom festivala, bio zatrpan informacijama i obavezama (od komunikacije sa učesnicima, medijima, tehničarima do naplaćivanja karata) o festivalu mogu pisati samo iz perspektive jednog od organizatora.

U četvrtak, prvu noć festivala, na otvaranju izložbi i filmskoj projekciji smo očekivali posjetu od nekih dvadesetak ljudi i to najbližih prijatelja. Zaista nismo mislili da mlađe punxe interesuju i drugi oblici izražavanja osim svirke. Sreća pa smo se prevarili. Posjeta od nekih sedamdesetak ljudi nas je ugodno iznenadila. Projekcija je bila odlično posjećena. Ekipa je obilazila izložbe, davala komentare i razgovarala sa autorima. Mislim da na ovolikoj posjeti djelomično imamo zahvaliti mlađoj punk ekipi sa Ilidže koja je pokrenula distro i dovela prijatelje/ice koji su prvi put u životu ušli u Kino 1. Maj/kino Bosna. Dj Gabudo je rokao punk hitove pa je odlično druženje bilo začinjeno i plesom. Umalo da zaboravim pomenuti da je gripa pokosila Oljca i Straleta bubnjare Emigracije i Život piše drame pa smo u jednom danu morali naći zamjenske bendove (hvala Mother Pig i Ispad).

U petak je polako počela pristizati i raja iz Srbije i Hrvatske. Po danu je kolektiv Hrana, ne oružje održao radionicu za ekipu iz BiH koja do sada nije imala iskustva u ovim aktivnostima. BiH «HNO» ekipa pojačana sa Nišlijama i Beograđaninom je otišla na sarajevsku pijacu markale skupljati hranu. Za petnaestak minuta se sakupila dovoljna količina hrane (hvala Sarajlije) i raja se bacila na kuhanje. Kad je klopa bila gotova počela je pljuštati kiša tako da se odustalo od akcije na ulici, a hrana je podijeljena ljudima na festivalu. Projekcija filma je opet bila jako posjećena, a mene je polako počeo hvatati strah jer smo do tog trenutka u festival uložili oko 800 KM (400 eura), a još nismo vratili ni marku. Iako zaista mrzim od ljudi tražiti novac morao sam sjesti za stolić i početi naplaćivati karte (simbolične 3 markice po večeri). Već nakon pola sata na ulazu Denisu i meni je postalo jasno da će prodaja karata dostići željenu cifru od 300 KM po večeri, a nakon sat da će je i premašiti. Tu noć smo od ulaza zaradili ukupno 450KM. Pošto nismo insistirali na 3 KM za kartu, ekipa koja nije imala dovoljno je ulazila i za 2 KM pa čak i za 1 KM pa je po mojoj procjeni prodano oko 200 ulaznica. Sa učesnicima i ekipom koja je pomagala u organizaciji mislim da je posjeta bila oko 300 ljudi po večeri. Taman toliko koliko je ulaz premašio očekivanja šank je podbacio pa smo bili otprilike na očekivanoj cifri dovoljnoj za pokrivanje troškova. Mnogi će zamjeriti što uopšte ne pominjem svirku, ali pošto sam je sa ulaza osluškivao jednoim uhom zaista ne mogu ništa reći. Ipak ono što sam morao primjetiti je prava festivalska atmosfera, pozitiva bez ijednog incidenta.

Za subotu prijepodne smo predvidjeli sastanak anarhopunk saveza. Bilo je zaista glupo očekivati da će se ekipa probuditi rano i u 12.00 pojaviti na sastanku. Potpuno razumijem želju ljudi koji nisu iz BiH da toplo, sunčano prijepodne provedu upoznajući grad, umjesto da cijeli dan bleje u zatvorenom prostoru kina. Ipak za lokalnu BH ekipu ne mogu naći opravdanje. Svi su znali za sastanak, a skoro niko se nije pojavio. Pola krivice sam spreman preuzeti na sebe jer znam da festivali stvarno nisu najbolje vrijeme ni mjesto za ozbiljne dogovore, ali ovo je bio jedini način da se skupimo na jednom mjestu. Ostaje da aktivnosti dogovaramo mailom umjesto da smo sjeli, upoznali se, popričali, planirali i popili koje pivo, pih. U subotu nije bilo najavljene projekcije, ali se ekipa bez obzira na to skupila u kinu. Taj dan je pristigla i većina učesnika iz Hrvatske, pa se povećao i broj štandova sa distrom, što je bilo super za vidjeti, a koliko sam primjetio ekipa je obilazila, raspitivala se, kupovala i to oba dana. Usudiću se reći da su distribucije knjiga, pamfleta, majica, prišivača i muzike jedan od najvažnijih segmenata ovog festivala, ako ne i najvažniji jer većina ljudi zaista nema pristup informacijama iz naše perspektive, a žedni/željni su znanja. Moram pomenuti da su svi koji su držali distro dali donacije u materijalima za anarhopunk savez i na tome smo im itekako zahvalni. Koncert je meni bio dosta zanimljiviji od prethodnog (na žalost Aktivna propaganda je, iz meni nepoznatog razloga, otkazala nastup dan prije). Zamolio sam Denisa da naplaćuje karte dok ja pogledam Ljubišu Samardžić. U ovom bendu mi sviraju prijatelji, a do sada ih nisam imao priliku čuti. Osim što su predobro svirali, Fistra se između pjesama obraćao ekipi i ukazivao na neke bitne stvari. S izuzetkom par glupavih povika «sviraj» mislim da ga je raja saslušala i da će njegove riječi sigurno neko vrijeme odjekivati u njihovim glavama. Macho šutka i pojedinci koji nisu spremni saslušati bend ne treba nikog da iznenađuju, na kraju krajeva to je jedan od razloga zašto radimo ovaj festival i pokrećemo anarhopunk savez. Ostatak svirke sam gledao samo na momente, ali dovoljno da osjetim atmosferu, čini mi se još bolju od prethodne večeri. Ulaz je opet premašio očekivanja, šank je radio kako-tako, a poslije svirke smo iz otvorenog bureta točili pivo besplatno i potrajalo je cijelu noć. Neko reče da ga to podsjeća na staru dobru tradiciju Monte Paradisa.

Jesmo li mogli uraditi više?

Teško da smo mogli više, ali smo definitivno mogli bolje. Dva mjeseca prije festivala smo sve ideje, prijedloge i na osnovu toga program i projicirane troškove stavili na papir. Festival smo podijelili po sektorima i svako je preuzeo odgovornost za neki od njih. Bez obzira na dogovor pojedinci su samoinicijativno pozivali bendove i kreativce bez da su nas o tome obavještavali što je dovodilo do zabune i na momente nas ozbiljno frustriralo. Stvarno nam je žao ako je bilo ko zbog toga ispaštao i obećavam da ovo neće biti jedini festival koji ćemo organizovati tako da ćete vi koji niste učestvovali ovaj put sigurno biti pozvani na slijedeći. Ovo je jedna od situacija na koje ćemo u budućnosti obratiti posebnu pažnju. Bilo je i preuzetih odgovornosti koje nisu na najbolji način ispoštovane. Benefit kompilacija nije urađena na vrijeme, a odgovornost treba podijeliti između bendova kojima ni više od mjesec dana nije bilo dovoljno da pošalju pjesme (čast i hvala izuzecima) i odgovorne osobe koja se morala više potruditi. Kompilacija će uskoro biti odrađena kao benefit za anarhopunk savez. Filmske projekcije, izuzetno posjećene su trebale biti bolje pripremljene. Filmovi su trebali imati prevod, a u subotu se iz meni nepoznatih razloga i, dodao bih, prelako odustalo od projekcije. Dogovor oko šanka sa Senom (odgovornom za kino) očigledno nije bio dovoljno jasan. U petak, na dan kad smo trebali otvoriti šank, ona nas je nazvala i rekla da ona ne zna ništa o šanku i da ga ne možemo držati. Mi smo ipak dovukli pivo, postavili šank pa popričali s njom. Lijepa riječ i čvrsti argumenti i anarho šank otvaraju. Pokušala je tražiti i procenat, ali smo je i od toga odgovorili. Da nije bilo šanka ne bismo mogli pokriti troškove. Problem sa šankom je bio to što nije bio osvijetljen pa ga dosta ljudi u vrijeme trajanja koncerata uopšte nije ni primjetilo. Bilo je vjerovatno još propusta tu i tamo pa molim sve vas da nam na njih ukažete kako bi naučili nešto iz vlastitih grešaka. Nadam se da će ove sugestije biti prihvaćene kao konstruktivna kritika u želji da slijedeći festival uradimo bolje, a nipošto kao upiranje prstom i prozivanje.

Anarhopunk transparency

Kad smo shvatili da smo svim učesnicima pokrili troškove kamenčina nam je sa srca pala. Ipak da nismo vjerovali u sebe i festival stvarno se ne bi upuštali u ovo. Uspjeli smo vratiti i vlastiti novac koji smo unaprijed uložili. Nekih 600 KM (300 eura) smo imali od benefita koji su drugari iz Francuske uradili za našu farmu koja iz opravdanih razloga neće zaživjeti u bliskoj budućnosti pa smo taj novac dali za piće i druge troškove.

Nekakva računica bi izgledala ovako.

Ukupni troškovi festivala iznose otprilike 1580 KM

Ukupna zarada od ulaza i šanka otprilike 1355 KM

Nekakav virtuelni minus bi iznosio 225 KM

Kad od ovog minusa odbijemo par nepredviđenih troškova realan minus je nešto više od 100 KM što je po mom mišljenju ravno plusu. Taj novac je pokriven od benefita tako da niko nije morao plaćati iz svog džepa.

Zaključak

Opet samo subjektivno. Mislim da je festival ispunio i premašio sva naša očekivanja. Od broja posjetilaca, interesa najšire javnosti, činjenice da smo mogli svim mlađim i starijim pružiti informacije, da smo se uglavnom držali dogovorenog programa, da smo uspjeli pokriti troškove, da nas je cijelo vrijeme nosila jako pozitivna vibra. JA SAM PREZADOVOLJAN. Želim se zahvaliti Sanjinu koji je cijelo vrijeme kuhao odlična jela i pazio da ekipa slučajno ne izgubi na težini, ekipi koja je držala distro i donirala masu stvari za APS, svima koji su učestvovali sa izložbama, svim bendovima, toncu, tehničarima i ostalima koji su omogućili da bendovi dobro zvuče, punk ekipi sa Ilidže koja nam je puno pomogla, svima koji su pogurali promociju i naravno svoj ekipi iz BiH koja je pripremala i na leđima iznjela ovaj festival. HVALA. Izvinjavam se ako sam nekoga slučajno zaboravio pomenuti. Uspjeh ovog festivala nas je ponukao da razmišljamo i o organizaciji barem još jednog ili dva slična do kraja godine (vjerovatno u Mostaru, možda u Tuzli). Htjeli bi u Sarajevu probati organizovati i anarhistički sajam knjiga. Znači to su naši planovi za ovu godinu. Ako budete u mogućnosti pomoći u njihovom ostvarivanju pomozite. Toliko od mene, držite se i vidimo se uskoro negdje u BiH.