Nitko ne radi zato sto voli , nego zato sto mora

Savremeni zivot lici na jednu veliku podivljalu lokomativu ojom upravljaju bogati i mocni cije pogonsko gorivo predstavljaju zivoti siromasnih zivoti radnicke klase nasi zivoti ! Ta pomahnitala zvjer za sobom ostavlja duboko urezani trag zagadjenja bjede , smrti , strah skriven od ociju javnosti srah koji predstavlja tamu svih nasi patnji i stradanja , htjeli mi to ili ne , Skupim reklamama ultra propagandom multinacionalne kompanije kreiraju javno mjenje po svom ukusu politiku potrosackog mentaiteta tipa kupi upotrebi baci one unistavaju sve sto je iole vredno oni su kao rupa bez dna koji je gladan profita na putu da ostvare svoje interese oni nece prezati ni od cega jer cilj opravdava sredsto a njihov cilj je cjelokupna svjetska dominacija
• Multinacione i vlade odjednom zivot stade !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!(citat benda HOCU!NECU?){Profiti korporacija su privatizirani,svaki zamaskirani covjek ih moze ponjeti kuci , al stete od korporacija su socijalizirane,korporacaije su nekontrolisani rak koji raste svaki dan , sto duze cekamo da je zaustavimo manje su nam sanse prezivjeti !!Ovim citatatom sam se posluzi kao uvod u sljedeci tekst kojim sam htio prikazati zivot "obicnih ,prostih "ljudi
te objasniti dolje navedena stanja drustva iz moga skromnog ugla .

Kazu kad ne bi bilo drzave svatko bi radio sta bi htio , ne znam zasto vecina odmah tvrde bilo bi vise nasilja , ubistava pljacke itd , ne gledajuci pri tom pozitivnu stranu kreativnost , neki kazu da bi nas multionacionalne kompanije lakse "progutale"bez drzave , sa tim se ne slazem jer upravo drzave rekonstruirajuci cjelokupan privredni sistem omogucuje multinacionalnim kompanijama da "koloniziraju"trziste i stvore monopol nad nasim zivotima !!!
Biti sretan!!!! po meni moci baviti se onim sta volis i mogucnost prezivljavanja od istog (hobi fakticno postaje posao), zvuci fantasticno zar ne !! Pitam se zasto ljudi uopste rade hmmm ,da "obezbijede" egzistenciju , najprostije receno hranu i smjestaj i egzistenciju poslodavca koji ne mrdajuci dupetom zaradi kapital i na taj nacin odrzava se privremeni poredak(citaj sistem) , Pitam se gdje je tu zadovoljstvo i gdje je tu kreativnost , na to ce mnogi reci - "nitko ne radi zato sto voli , nego zato sto mora ! Marx je rekao "rad je stvorio covjeka "!(dok je u isto vreme zivio na racun radnika iz tvornica svog prijatelja Engelsa ). Meni se cini daje rad od covjeka napravio majmuna (isprika majmunima) , (sto vidis i cujes nikom ne pricaj) .
Industrijske revolucije su osim "poboljsanja /olaksanja" zivota jos vise se istakla razlika izmedju bogatih i siromasnih umjesto da te razlike iscezavaju na opste dobro !

Roditelji salju djecu skolu nadajuci se da ce na taj nacin moci lakse postati samostalni i egzistirati i sta se dogadja -djeca zavrse "skole"praone mozga) prijave se na biro ,"bleje "kod kuce dok eventualno pronadju (i to preko "veze-i to ako imaju srece) neki sugav posao koji nema veze sa svrsishodnosti njihovog skolovanja .
Cesto se "privremeni" posao pretvori u dugogodisnje robovanje-prezivljavanje - kao rezultat toga dobijam agresivne-autoritarne nezadovoljne roditelje i isprepadanu izmanipulisanu djecu od kojih se ocekuje da "prodju "bolje u zivotu neko njihovi roditelje . Naravno radna mjesta za koja se djeca skoluju su "rezervisana" za djecu lokalnih mocnika/ca -bilo koje vrste (interesantno je da vecina njihove djece nisu ni isle skole za koje imaju svjedocanstva-"cast izuzecima)-, "Za sve je kriv kapitalizam" kazu mnogi , sto su od "drustvene" firme pretvorili u drzavne sto je cista zaposlenika/ca (jer nije drzava radila u njimai na taj nacin razvila preduzece nego radnici/e) a zatim nesposobni/e(proracunati/e) rukovodioci dovele preduzeca u stecaj - pa sve ono sto su generacije gradile kupi neki kapitalisti (koji obicno rade za neku multinacionalnu kompaniju ili se radi o lokalnom mocniku/ci koji/a je kapital stekao na "posten"nacin) i na taj nacin dobijaju pogone i jeftinu radnu snagu + vecina radnika/ca dobiju otkaze ,a prema tome i ne ostvaruju prva na penziju jer nitko nece da zaposli staru i izmucenu sirotinju ! Sa druge strane neki krive "komunizam" , Da se razumijemo komunizma kod nas nikad nije postojao !!! Sad cete reci a u kakvom smo mi drustvenom uredjenju zivjeli ? Ja vam kazem u autoritarnom kao sto i danas zivit !!
Dragi moji to sto se svesrdno naziva komunizmom nije bio komunizam nego drzavni kapitalizam ,Mnogi ne znaju ,al u kuminizmu ne bi trebalo postojati drzava kao nepravedna hijerarhijska nakupina moci u rukam bogate manjine koji zive na racun vecine , nego bi upravo ta moc nestala i pretvorila se u nehijerarhijsko organizovano drustvo . Zanimljiva je cinjenica da se prema tom putu "odumiranju drzave " kretalo kontradiktorno jacanjem drzave , pa pitajmo marxiste , kako nesto moze odumrijeti ako mu moc stalno jaca?
Na kraju se marxisticka "diktatura proleterijata" pretvorila u diktaturu nad proletirijatom sto je prozeto nacionalistickom mrznjom dovelo do znate vec cega ,
Svi se pitamo tko je kriv, tko je kriv , pa ljudi stanimo ispred ogledala ,pa pitajmo tko je kriv !!! Dokad god bude "drustvenih tabua" predrasuda , mrznje, sebicnosti i autoriteta , dotad ce ljudi gazite jedne druge ,
"Sloboda je majka reda , a ne njegova kci" rekao je Proudhon , Tezimo postatit svoji ucitelji i ucenici kao sto propovjedaju budisti ,
Naravno "drugaciji svijet je moguc" ! Tebali bi teziti osamostaljivanju privrede i pravljenje samoodrzive ekonomije, no tu nam se vuce problem jos iz bivse Juge svi bjeze iz sela u grad i sta se desava ? Broj nezaposlenih u gradovima i dalje raste , sela se pustose , proizvodnja u selima sve slabija jer normalno sve je manje radne snage na selu -dok u gradovima kriminal cvjeta ,sume se nemilice sijeku i prodaju , dok se u isto vreme uvozi roba iz inostanstva koju bi bili i sami sposobni , drzava se zaduzuje , MMF odredjuje odnose placa i penzija (jer da ih vlada ignorise ne bi bilo "pomoci")kod nas , i na kraju tko najgore prodje nego "obicni" ljudi koji rade za svoj kruh .

Terorizam oko nas

Naše društvo je terorističko! Terorizam je svuda
i u najmanjoj pojedinosti našeg života. Svuda prisutan
i uvijek spreman da nasilno djeluje komforom kao
ideologijom sistema. U tom smislu koji je lišen
smisla, prinuda je pomjerila slobodu i došla na njeno
mjesto. U propagandi- reklami postoji dvostruki
terorizam- prisne riječi i slike koje jačaju
jedno drugo. Pri tome se ne smije zaboraviti
pedagogija taj dugo usavršavan terorizam omladine.
Pored porodice i škola je institucija koja reprodukuje
konformističke vrijednosti društva. Kruta logika
dominacije i podređivanja van slobode i
spontanosti- u školama se nametnula ideja o potrebi da
se sa djecom kruto diriguje, da se gospodari njihovim
emocionalnim životom- njihovim skrivenim željama.
Stavljeni/e u oskudu i šematsku praksu fabrikovanja,
stješnjeni kao između čekića i
nakovanja, nagradom i kaznom vaspitanici/e dobro
osjećaju neslobodu i krajnost takvoga uticaja.
Zato se i dešava ono što je najgore: oblikuje se
aktivna dvoličnost jer djeca osjećaju da
takva spoljnja dirigovanost pogađa njihov svijet
kojem se ne priznaje identite, dostojansto i posebne
vrijednosti. Očigledno je da nastaju problemi
između društvenog nametnutog ponašanja i
namoizražavanja. Nametnuti način ponašanja
aktivno oblikuje dvostrukost čovjekove
egzistencije tako što se od nje/ga traži da bude to
što nije samo da bi bio/la saglasan/na sa
vladajućim kulturnim i ideološkim obrascima. I
stvarno čovjek na to pristaje jer bi ga/ju svako
protivljenje i svaka razlika dovela u situaciju da
bude odbačen/a, prezren/a i kažnjen/a.
Škole su danas sredstvo reprodukcije društvenih odnosa
i klasnih razlika te reprodukcije socijalnih razlika i
nejednakosti uopšte. Kao što se proces vaspitavanja u
porodici zasniva na procesu uslovljavanja (bidi dobar=
dobiti čokoladu, ne biti= batinu), tako i proces
školskog obrazovanja i vaspitanja se temelji na
moći dicipline, odnosno na moći čiji je
glavni zadatak da dresira. Funkcija škole je stvaranje
ideološki oblikovanih, sposobnih za
konformističko uklapanje u postojeći sistem,
poslušnih i potčinjenih postojećim
pravilima, propisaima, disciplinarnih i pokornih.
Vrline koje se tu podučavaju su poslušnost,
šutnja, tačnost i pokornost= vrlina hijerarhijske
organizacije poput vojske i tvornice.
Sasvim je jasno da je škola institucija inspiranja
mozga čije su glavne komponente postojanje
uniformnog pogleda na svijet i odsustvo bilo kakve
moguće alternative, potiskivanja značaja
sopstvenog iskustva osjećanja i mišljenja, zbog
čega se najveći broj pojedinaca/ki
pridružuje postojećem dominantnom pogledu na
svijet kao jedinom sigurnom. Upravo zato što
određuje šta će se i kako misliti, što
određuje vladajuća klasa u društvu, škola je
institucija manipulacije obrazovanjem. Što se radi
plansko, sistemsko i kontrolisano širenje ideologije
vladajuće klase kojom prikriva, opravdava i
ojažava svoju moć i vlast kako bi mlade
generacije preko vaspitno-obrazovnog sistema usvojile
tu idologiju kao vlastiti sistem interpretacije,
orijentacije i akcije. Zato što ideološki i
konformistički oblikuje individue- što ih
instrumentalizuje i uklapa u postojeći sistem,
što proizvodi funkcionalnu poslušnost i
potčinjenost. škola i obrazovanje predstavljaju
ideološki aparat države kojo reprodukuje
postojeći društveni i politički sistem. Pa
iako se ne može zanemariti istorijska,
prosvjetiteljska funkcija i uloga škole, ne smije se
zaboraviti na njenu pragmatsku političku
funkciju. širenjem konformističkih vrijednosti
obavlja postupak nametanja postojećeg poretka.
Svojom ulogom pozitivnog prikazivanja postojećeg
poretka kao ispravnog i jedino valjanog poretka koji
je najprogresivniji, najbolji i najhumaniji i koji
predstavlja izraz "prirodne" potrebe ljudi škola i
obrazovanje se prikazuju značajnim stubom
trenutno političkog sistema kojeg hitno treba
promijeniti. Slaviti različitost znači
slaviti čovječnost i pripadnost ljudskoj
zajednici!
Mi nezavisni pojedinci/ke se moramo prvenstveno
osposobiti i osnažiti, moramo plemenitim pojavama
ojačati društvo u kojem živimo. Ako treba nešto
mijenjati- a treba, onda treba početi od sebe, a
ne samo tražiti od drugih da se mijenjaju. Svakako u
svim promjenama, angažmanima i aktiviranju treba
ići mirnim putem a ne agresivnošću.
Fizička snaga- nekontrolisano nasilje nisu dobri
počeci za društveno djelovanje. Bolje i korisnije
od toge je ako se posvetimo aktivnom radu i
djelovanju. Bićemo tada više poštovani/e. Dakle,
mi nezavisni pojedinci/ke ne možemo čekati da nam
samo drugi/e rješavaju probleme, već se moramo
prvi/e uključiti i nametnuti se.
Prihvatajući rečeno i ne samo to, mislim da
je jedina realistička opcija da preduzmemo akciju
u vlastitu korist.
U ovome nema ništa lošeg, niti zastrašujućeg, a
pogotovo prijetećeg. Za svaku akciju treba biti
lično osposobljen/a, da bi se ona vodila mirno,
dostojanstveno i voljom. Velika je razlika između
osposobljenog/e i neosposobljenog/e što se vidi iz
sljedećeg: osposobljeni/e imaju sljedeće
osobine: otvoreni/e prema promjenama, sigurni/e,
samokritični/e, aktivni/e, samosvjesni/e,
upravljaju osjećanjima, uči/e na pogreškama,
živi/e u sadašnjosti, realisti/kinje, imaju visoko
razvijeno samopoštovanje, a time i poštovanje prema
drugima. Onesposobljeni/e su zatvoreni/e za promjene,
agresivni/e, okrivljuju drugog/u, praćeni/e
pogreškama živi/e u proštlosti ili budućnosti,
nerealni/e, imaju nisko razvijeno samopoštovanje, a
time poštovanje prema drugima. Vidi se odmah da su
velike vrijednosti na strani osposobljenih. Zato u
dodir sa njima niko ne gubi već naprotiv.
Vrijednosti nam osmišljavaju svijet kakav želimo!
Svijetom kakav sada imamo upravljaju interesi. Upravo
zato sam ubijeđen da je put ka
samoprivređivanju istovremeno put ka
samoodređenju i nezavisnom čivotu koji
podrazumijeva: mogućnost izbora u određenom
načinu života i kontrolu nad sopstvenism životu.
Nezavisan život ne podrazumijeva samo samostalan život
i djelatnost usmjerenu samo prema sebi. On
podrazumijeva samoodređenje, kontrolu nad svim
onim što nam se dešava. Odnosi se na pravo i
mogućnost da se slijedi kurs djelovanja prema
vlastitom izboru. Samopoštovanje znači
osjećati se zadovoljan/na i biti siguran u
vlastitu vrijednost svoje čovječnosti.
Osjećati se zadovoljan/na ne znači
priznavati institucionalizirane nepravde nametnute od
strane društva i države- to nam tek daje snagu da
započnemo sa promjenama. Oslobađanje
individue ljudi prvenstveno je pitanje pravde i
humanosti, koje se mogu ostvariti jedino razvijanjem
odnosa koji proizilazi iz istinskog razumijevanja
svakog/e od nas. Ako želimo normalnije društvo
bazirano na istinkim vrijednostima, onda ga moramo i
stvarati. Odgovornost, akcija, saradnja važni su
principi te aktivnosti. Bez konstruktivnog djelovanja
prema svima doprinosi se vlastitoj destrukciji- to je
pitanje partnerstva. Osnovi u tom društvu jeste svako
ljudsko srce pojedinačno. To je izvor energije iz
kojeg svaka naša akcija crpi snagu i u kome dobija
smisao. U svakom su društvu postojale grupe ljudi
koji/e nisu mogli/e postići ono što su htjeli/e,
jer su kroz istoriju smatrani/e inferiornim
članovima i članicama društva. Stotinama
godina grupe ljudi sa izvjenim zajedničkim
karakteristikama udruživale su se da bi ojačali/e
osjećaj identiteta i unaprijedili/e situacije u
svom okruženju, zemlji i svijetu. Mi nismo izmislili/e
sistem, ali je na nama da ga promijenimo. Treba ih
spriječiti dok ne bude kasno- inače nema
budućnosti. Ideja se mora povezati sa
djelovanjem- odnosno stvaranjem organizacije. Pri tome
ne mislim na stvaranje novih političkih stranaka
i pokreta koji će se boriti za vlast- jer bi to
bilo suprotno našem cilju stvaranja besklasnog
društva, direktne demokratije i izumiranju država kao
nepravedne nakupine moću u rukama bogate manjine.
Samo snažnom nehijerarhijskom organizacijom
predstavljajući se sa jakim i korisnim
članovima i članicama sa potrebama,
sposobnostima i pravima možemo uticati na društvo u
kome živimo i mijenjati ga. Organizacija- njeni
programi trebaju biti za dobrobit svim ljudima u
cjelini, a ne samo za članove i članice
iste. Mora se raditi u skladu sa tim ciljem, naši
programi i materijal moraju biti prisupačni svim
ciljanim grupama ljudi bilo gdje i bilo kad oni/e to
žele. Organizacija treba da je fleksibilna da odgovara
na potrebe ljudi. Aktivnosti organizacije treba imati
za cilj ohrabrivanje i osposobljavanje ljudi za
integralan život unutar zajednice bez prisile
spoljašnjeg autoriteta države, ako i ohrabrivati
osjećaj naovisnosti, samopoštovanja i
solidarnosti. Svi članovi i članice moraju
otvoreno diskutovati o svojim skrivenim razlozima.
Unaprijed trebaju razmisliti o mogućim sukobima i
načinima otklanjanja istih. Odluke se moraju
donositi samo na demokratski način. Stalna i
redovna konsultacija mora postojati. Svi trebaju imati
svoju ulogu. Nužne su radne grupe usmjerene
određenim pitanjima. Redovni pregledi ostvarene
aktivnosti i progresa uz obavezu informisanja ljudi o
tome. Činjenica je da u svijetu ima malo ili
gotovo nema uzornih ljudskih odnosa. Svijet se i
previše duhovno osiromašio. Svijet je neuravnotežen/
još uvijek nama upravljaju interesi moćnika/a a
ne vrijednosti koje bi nam trebali osmišljavati svijet
kakav želimo. Kroz djelovanje organizacije takav bi se
odnos promijenio u korist svih nas na planeti/
vrijednosti i interesi postali bi jedno/ išli bi u
istom smijeru!

HC/punk u Banja Luci

Kao sto se vidi iz naslova ovdje cu pokusati da pisem sto se desavalo u Banja Luci u ovoj nasoj sekti . Koliko je meni poznato s obzirom da sam u BL od 96 ,prije rata se u Bl skoro nije svirao hc/punk ., izuzetak je bend W.S.W. ciji sam iskreno cuo samo trash snimak na kompilaciji Bl prijeratnih bendova "Banja Luka Dreaming" na prezetaciji u tadasnjem ksetu ( nazalost je autor koji je i svirao u W.S.W komplicaje poginuo u saobracajci prilikom prvog posljeratnog posjeta Banjaluci). Drugim rijecima da Banja Luka nije bila luka punka , nego vise noise i dark zvuka pa je takva i ta kompilacija sacinjena od takvih bendova bendova (Blue noise , Rescue party.. i mnogi drugi ) .

Prvi posljeratni bend koji je posjecao na tako nesto je crossover bend Revolt , koji je svirao po meni neku muzicku kopiju Helmeta + rapovanje dakle ono sto je bilo moderno u tim 90im , sa mracnim tekstovima pjesmama Koma , Snovi ,ikazna,Bijesan pas,.. koju su odrzavale atmosferu tog vremena izgubljenu mladost u ratu srusenim zivotima , beznadje .,moram priznati da su mi se na pocetku svoga rada dopadali iako muzicki nikad nisu bili hc. Bend je imao desetke koncerte u Bl , u Holadnij , bivsoj jugi .... , iza sebe imaju par kompilacija i par koncertnih jedan studijski album . bend je jos uvije akivan (ima probe ali ne i svirke ) sa tim da je iz orginalne postave ostao samo gitarista , ne vidim dalji razlog sviranja istog ali njima na volju .

Iste te 95 se pojavilo jos jedno zlo koje ce trajno zagaditi bl pank scenu jer su generacije klinaca kasnije svirala iste stvari koje je i svirala Propala Investicija punk bend koji skoro da nije imao svojih stvari nego je svirao iskljucivo obrade Exploiteda Ramonsa , Dza ili Bu , sto je bilo simpaticno pjevac Cupac nikad nije znao tesktove nego je pjevao samo slogove . Bend je potrajao jedno 2 godine ali je udario temelje jedog nazovi dijela Bl punk scene .

Godinu dana kasnije poceli su se pojavljivati kojekakvi srednjeskolski punk bendovi : Slobodno bacanje ,Pssg , Autsajder ,Zigmund , Die krankenwagen , 2 bad milos death , ZLo i Naopako ,koji su isto potrajali jedno godina dana osim Pssg i Zigmunda nitko od njih nema nekakav materijal snimljen.

Nakon toga godine praznine ako ne racunam punk tezge koje nisu bili bendovi nego kratkorocni projekri bilo je par pokusaja okupljanja benda da bi tek 99 i 00 (na sta je uveliko uticao i koncert Catharsisa i Newborna u ksetu ,  ) pocele su cvasti ruze za Bl hc.punk scenu .Tada su se izdasavalo masu koncerata  bendova sa strane - medju ostalim Submision Hold , Vitamin x , Senata Fox , Analene , sa kojima su i nastupali Antistatik (crustcore) i Rahele Ferari koji su prvi politicki korektni pank bendovi sa tim  sto je Rahela presla put od noise punka do emo crust core benda sto se mjenjalo sa bubnjjrima  .
Ti bendovi su iza sebe imali 20 - ak koncerata izmedju ostalog  Bl Prijedoru , Zg , Bg , potrajali su po 3,4 godina , iza sebe imaju par uradi sam snimaka sa probe ( i oba benda su izasli na kompilaciji autonomija u svakodnjevnom zivotu (sa tim da je rahela izasla i na jedno d=feministickoj echo kompilaicji)te divx banja luka hard core . Oni su se ugasili sto zbog seobe clanova (antistatik) sto zbog nesrece sa bubnjarima (rahela ) , da su mogli vise uradit , mogli su ovako ostaje samo zal .u istom periodu su postajli jos bendovi Stara devizna stednja i jos po meni puno bolji bend Inward,Chat down Babylon , Pussies smoke ake -no logo hc/punk sa deutch zenskim vokalom ) i ako racunamo Prijedor Geneticka Kontroloa, i u tom istom periodu je nastao i crossover bend Recall jos jedan domaca interprentacija mtv bendova tipa Downset ili RATMznaci rap + dz dz

U medjuvremuno su se desavale kulture zvuka 1 i 2 u prostoru geta gdje su proed osatalih i sviriali navedeni bendovi ,nesto kasnije je nastao i Ispad. da bi 2003 bio odrzan prvi in memorial koncert tragicno preminulom Goranu Kovacevicu (koji je sad posta tradicionalan)na kome su svirali :Oblik , Klikeri ,Rahela Ferari , Ispad , rgk , Die Kranken wagen,... (sa kojeg postoji video snimka koju trazim ,)te da bi se to sve okrunilo sa nastankom Unutrasnje Emigracije i Zivot pise drame koji danas cini osnovu neceg sto se zove hc/punk u Bl.

Pored navedenih bendova u Bl su i djelovali (istina dozivjeli su samo jedno izdanje ) fanzini Floskula i Podmetanje Neistine .

Inicijativa za Anarho Punk Savez

 Pozdrav svima
Pokret za socijalnu pravdu za sada djeluje jako ozbiljno i odlucno.
Istovremeno se razvijaju inicijative u razlicitim gradovima, a njegov okvir
nam omogucava pristup vecem broju ljudi nego ikad do sada.
To stvara mogucnosti da djelujemo na vise ljudi, pogotovo mladjih sa
izrazenim osjecajem za pravdu, ali nedovoljno izgradjeniog misljenja o politici i zivotu
i medju njima sirimo anarho ideje.
Od samih ideja na zalost nema puno vajde dok se ne organizujemo.
U skladu sa anarho tradicijom udruzivanja u grupe afiniteta predlazem da
organizujemo jednu takvu grupu koja bi djelovala medju BiH punksima
kojih ima svakakvih.
Saljem vam i ovaj prijedlog koji treba dopuniti, popraviti pa onda poslati ljudima.
Ako ste zainteresovani, predlazem da osnujemo inicijativnu grupu
koja bi dovrsila inicijativu i kontaktirala ljude.

Nasa scena je nase oruzje

Inicijativa za udruživanje u ANARHO PUNK SAVEZ

Šta je (A)PS?

(A)PS je savez u koji dobrovoljno stupaju pojedinci/ke, neformalni kolektivi i bendovi saglasni sa dogovorenim etičkim principima, a u svrhu aktivnog angažmana na socijalnom, političkom i kulturnom planu. Nije formalno registrovan, nema predsjednika.ca niti bilo kakvo upravno tijelo, nema članstvo, već aktiviste i simpatizere , te se ne plaća porez. Sve odluke se donose dogovorom i konsenzusom, osim u slučaju kad se ne može postići konsenzus, tada se odluke se donose glasanjem i to dvotrećinskom većinom. Djeluje na lokalnom, gradskom i na nivou BiH sa težnjom ka udruživanju u šire mreže i federacije zasnovane na sličnim etičkim principima.

Zašto se trebamo udružiti u (A)PS?

- Zato što je punk u svojoj suštini buntovan pokret, netrpeljiv prema svakom nametnutom iracionalnom autoritetu, te kao takav opasan po sistem ekonomskog iskorištavanja i potrošačke kulture koji od pojedinaca stvara kreditne robove, poslušnike/ce ispranog mozga, koji nedostatak vlastitog života pokušavaju nadoknaditi saživljavajući se sa likovima nekog od brojnih TV reality show-a i kupovinom. Osnovne karakteristike kako anarhističkog tako i punk pokreta su istančan osjećaj za pravednost, za socijalnu, ekonomsku, nacionalnu, polnu i svaku drugu ravnopravnost te nevjerovatan smisao za organizovanje, improvizaciju, kreativnost i najvažnije od svega solidarnost.
Mi imamo nesreću da živimo u društvu prvobitne akumulacije kapitala, narodnim jezikom rečeno, bezobzirne pljačke, doskora zajedničke imovine, čije su posljedice strašne; pedeset postotna nezaposlenost, nacionalne frustracije i podjele na svom vrhuncu, socijalna slika društva katastrofalna, odnosi među ljudima i zajednicama ozbiljno narušeni, vlada potpuna nebriga o mladima, o životnoj sredini, resursima, opšta apatija, zastupljeni su sujevjerje i predrasude svih vrsta, diskriminacija svega što je drugačije. Ovakvo stanje je izazvalo revolt i uzrokovalo kreativnu eksploziju, nastanak mnogih angažovanih bendova, neformalnih socijalnih, političkih, kreativnih grupa i kolektiva, u ratnom i poslijeratnom periodu, što je definitivno novost u BiH. Mnogo se inicijativa razvilo i nestalo pod društvenim i ekonomskim pritiskom. U društvu u kome su ratni zločinci, ratni profiteri i praznoglavi nasilnici uzori mladima, jasno, nema puno prostora za nas sa ovakvim stavovima. Stoga, ako želimo živjeti u zdravijem, slobodnijem i pravednijem okruženju gdje ćemo kao pojedinci, a i kao zajednica razvijati svoje kreativne potencijale, međusobno se uvažavati i ispomagati, ako želimo za bar par procenata smanjiti odlazak naših vršnjaka i vršnjakinja iz zemlje, ako želimo da ova BiH punk scena u povoju konačno zaživi, moramo se ORGANIZOVATI.

- Zato što nam je svima, lakše, produktivnije, zanimljivije, ljepše, poticajnije ... raditi zajedno. Snaga pokreta je u zajedništvu i organizaciji, samo se tako možemo izboriti za svoje mjesto u društvu i sami preuzeti odgovornost za svoju budućnost. NAŠA SCENA JE NAŠE ORUŽJE.

- Zato što primjećujemo negativne pojave na, ionako slaboj, sceni, kao što je nasilje na koncertima koje ponekad poprima zabrinjavajuće razmjere. Ekipa u prvim redovima se umjesto da skače, pleše, pjeva, uživa u svirci, udara šakama i nogama?!, često primoravajući ostale da se sklanjaju duboko u pozadinu pa čak i napuštaju prostor što onemogućava bend da širi svoju poruku, većinu ljudi da se dobro provede i stvara predrasude o pankerima kao nasilnicima, što nikako nije u duhu panka. Punk pokret je od '74. do danas prošao dug put emancipacije, prihvatanja novih ideja i pravaca, razvijanja principa međusobnog uvažavanja, poštovanja slobode individue, solidarnosti, ispomaganja, slavljenja različitosti i saradnje. Ako ekipa ima viška energije i potrebu za fizičkim obračunavanjem neka preusmjere svoj bijes na one koji to zaslužuju tj. ratne profitere, političare koji siju mržnju i strah, policiju koja ih sve čuva, a ne na svoje drugarice i drugove. Zajedničkim djelovanjem možemo utjecati na smanjivanje besmislenog nasilja na sceni i stvoriti uslove da svi zajedno uživamo u koncertima i druženju.
Nevjerovatno (ili ne?), ali na BiH punk sceni se mogu primjetiti i sklonosti ka patriotizmu i nacionalizmu, kroz simbole koje klinci nose na jaknama, torbama (dvoglavi orlovi, ljiljani, šahovnice) pa i (u mnogo manjoj mjeri) kroz tekstove pjesama. Zar nas ima još toliko glupih i slijepih da nismo na svom primjeru uvidjeli do čega nas je doveo nacionalizam i mit o «svetoj dužnosti» žrtvovanja za državu, naciju, boga? Zar nas ima još da nismo prozrjeli uvijek iste, jeftine predizborne priče o ugroženosti jednih od drugih, o zaštiti «vitalnih nacionalnih interesa» koje plasiraju nacionalističke elite u svrhu preusmjeravanja pažnje naroda od pljačke koju provode nad nama već petnaest godina? Zar nas ima još koji smatramo ljude manje vrijednima samo zato što se drugačije zovu ili prezivaju i kakve to sve ima veze s punkom? Pankeri su oduvijek dijelili društvo isključivo na privilegovanu manjinu bogatih, tlačitelje, i većinu, sve nas ostale, potlačene. Anarhisti takođe. Ljude dijelimo samo na one koji čine dobro i one koji čine zlo drugima, što podrauzmjeva da za patriote, nacionaliste i fašiste, nema mjesta u našem pokretu. Ni punk ni anarhizam kao ideje, koncepti, pokreti ne poznaju nacionalne, administrativne i ostale nametnute granice niti autoritete pa je svako vezivanje punka s njima potpuna glupost i zaslužuje svaku osudu. Kako se u BiH u najvećem broju slučajeva radi o mladima u vrtlogu krize identiteta i sistemski usmjerenog buntovništva, mi moramo vlastitim primjerom, aktivnostima, tekstovima pjesama, slikama, filmovima, fotografijama, promotivnim materijalom, razgovorom i na svaki drugi način pomoći tim ljudima da se oslobode tih stega, predrasuda i zabluda.
Seksizam i homofobija su takođe prisutni, ali manje vidljivi od prethodno opisanih negativnih pojava na sceni. Ipak, broj djevojaka koje sviraju u bendovima, a i uopšte na sceni u pojedinim gradovima je upadljivo mali. Razloga za to ima jako puno. Najjači je svakako zaostala, patrijarhalna sredina koja podrazumjeva da je tradicionalno mjesto žene u kuhinji, a uloga majke odgajateljice i održavanje domaćinstva. Djevojke koje iskorače iz zadanog šablona načinom života, razmišljanjem, izgledom i oblačenjem uglavnom bivaju odbačene od porodice i zajednice i na njih se vrši ogroman pritisak da se odreknu svoje osobnosti. Proglašavaju ih narkomankama i kurvama. Od djela muške ekipe često umjesto podrške i razumjevanja doživljavaju dodatni stres jer ih ovi ne shvataju ozbiljno ili ih posmatraju isključivo kao seksualne objekte. Ako promjenimo svoj odnos prema djevojkama i počnemo ih prihvatati onakvima kakve jesu, ravnopravne u svakom pogledu, odnositi se prema njima sa jednakim poštovanjem koje gajimo prema muškim drugovima, doći će do većeg učešća djevojaka što će se sigurno odraziti na kvalitet dešavanja na sceni. Same djevojke bi trebale nastupati odlučnije, agresivnije i svojom aktivnošću i inicijativom izboriti svoju ravnopravnost.

- Zato što BiH punk sceni u povojima želimo udariti zdrave temelje te ispraviti greške i predrasude koje se povremeno javljaju usljed nedovoljne informisanosti o suštinskim vrijednostima punk pokreta.

- Zato što anarhističke ideje prožimaju punk pokret od njegovih početaka. Neke od tih ideja su: nehijerarhijski princip organizovanja (vidljiv u hiljadama nezavisnih izdavača, distribucijskih lista, fanzina, bendova koji razmjenjuju opremu i članove, rade jedni drugima koncerte i turneje, bez šefova, gazda, vođa i posrednika odlično sarađuju oslanjajući se najviše na zajedništvo i povjerenje), URADI SAM etika, srce i duša punka, koja ga čini širim od pukog muzičkog pravca za zabavu masa (očituje se najviše u samoizdavaštvu, isključujući posrednike i muzičku industriju koji ne učestvuju u kreativnom procesu, a čijim sudjelovanjem cijene izdanja za krajnje korisnike vrtaglavo rastu, bend odbija biti iskorišten za bogaćenje pojedinaca, na taj način vraćajući izdavaštvo nama, ljudima koji činimo scenu i direktno komunicirajući s nama), SOLIDARNOST koja održava scenu živom preko trideset godina i omogućava hiljadama bendovima širom svijeta da sviraju, nastupaju, snimaju, izdaju... i bez prisiljavanja na potpisivanje ugovora za velike muzičke izdavače...

- Zato što želimo aktivno i organizovano saučestvovati u borbi za ekonomska i socijalna prava svih ljudi u BiH i van nje, za pravo na različitost i slobodu mišljenja i djela dok god svojima djelima ne ugrožavamo druge, za pravo da živimo dostojanstveno u zdravoj životnoj sredini.

Koji su etički principi oko kojih se udružujemo u (A)PS?

-Ravnopravnost
Ekonomska, socijalna, polna, nacionalna i svaka druga ravnopravnost su temeljne vrijednosti punk i anarhističkog pokreta. U našem djelovanju ćemo se voditi ovim principima ne diskriminirajući druge po bilo kom od navedenih osnova. (A)PS-a će biti organizovan kao nehijerarhijska struktura, tako da će svi aktivisti i simpatizeri imati jednaka prava u donošenju odluka i određivanju pravca razvoja (A)PS. Aktivno ćemo promovisati i boriti se za ravnopravnost među ljudima na sceni i van nje.

- Solidarnost, uzajamnost i saradnja
Solidarnost, uzajamnost i saradnja, poznato je, su principi koji su najviše zaživjeli u punk i anarhističkom pokretu. Čitava punk scena već duže od tri decenije počiva na ovim principima. Bendovi sviraju samo za putne troškove, spavaju i hrane se uglavnom kod prijatelja u gradovima u kojima nastupaju. Zajednički projekti, razmjena ideja, informacija, ljudi i opreme se odvijaju neprestano. Kontakti među BiH punkerima se konstantno održavaju i razvijaju kao i kontakti sa punksima u bivšoj Jugoslaviji i inostranstvu. Punk i anarhistički pokret svojim primjerom pokazuju da društvo može funkcionisati na ovim principima. (A)PS će poticati ljude na solidarnost sa svim ugroženim zajednicama i pojedincima u BiH i šire.

- Slobodarstvo
Punkeri su oduvijek težili najvišem stepenu slobode mišljenja, riječi i djela za sve ljude dok oni svojim djelima ne narušavaju integritet drugih i njihovo pravo na slobodu. To je potpuno u skladu sa anarhističkim stavom da samo slobodne individue mogu biti garant slobodnog društva. Zbog toga mi osporavamo legitimitet strankama, vođama i državi razotkrivajući ih kao institucije čiji je jedini cilj ozakoniti i sačuvati privilegije moćnika te zahtijevamo pravo na slobodu organizovanja društva van tih struktura, po mjeri i želji naroda, a ne moćnika i kriminalaca kao što je to sada slučaj. Zbog ovih uvjerenja anarhisti su inče poznati i kao slobodarski socijalisti.

- Uradi sam etika
Uradi sam pristup životu i sceni je ono što punk čini posebnim, što ga čini pokretom širim od pukog muzičkog ili modnog trenda za zabavu masa. Samoizdavaštvo i samoorganizacija u pokretu su dovedeni do krajnjih granica. Punkeri odbijaju biti medijska atrakcija od koje će muzička industrija, u cilju što većeg profitiranja, stvarati idole mladima, umjesto toga komuniciraju direktno sa ljudima na sceni. Za razliku od ostalih odbijaju i reklamna sponzorstva birajući teži, ali dugoročno produktivniji put razvoja. Upravo zahvaljujući uradi sam etici punk pokret je nevjerovatno produktivan i kreativan, toliko da za našim kreacijama posežu čak i velike modne kuće i ostale kompanije koje ni fantastičnim platama za svoje profesionalne umjetnike ne mogu postići ovaj nivo kreativnosti.

- Nenasilje
Smatramo da sva živa bića imaju pravo na život bez trpljenja verbalnog, fizičkog, ekonomskog nasilja i prisila bilo koje vrste. Kapitalističko društvo je izgrađeno na nasilju i otimačini i uz pomoć nasilja se i održava. Naravno svi koji su ugroženi od strane države, kapitalista i drugih ljudi imaju legitimno pravo na samoodbranu. Zajedno možemo iskorijeniti nasilje na punk dešavanjima i smanjiti obim nasilja u društvu.

Udružimo se da zajedno izgradimo scenu i učinimo prvi korak ka promjeni društvenih odnosa tako što ćemo svojim primjerom pokazati da postoji alternativa strahu, mržnji, podjelama i izrabljivanju.

Kako je (A)PS savez u koji se udružuju pojedinci, neformalni kolektivi i bendovi iz različitih gradova BiH u cilju zajedničkog rada jasno je da u ovoj fazi postoje dva nivoa organizovanja:

- Lokalni nivo

Broj punkera u BiH je mali pa je najlogičnije da se pojedinci, neformalni kolektivi, bendovi, saglasni sa etičkim principima (A)PS-a, na području jednog grada, mjesta ili sela udružuju i rade zajedno. Ako u jednom gradu imamo samo jedno ili dvoje aktivista bilo bi najbolje da se udruže sa aktivistima iz najbližeg mjesta, sa njima planiraju, dogovaraju i izvode aktivnosti. Oni time ne postaju lokalna ispostava saveza, već sami biraju način na koji će se organizovati tj. da li će se i na koji način u mjestima u kojima nema neformalnih kolektiva ili bendova pojedinci udružiti u skladu sa svojim potrebama. Neke aktivnosti na lokalnom nivou već sada možemo pokrenuti. U cilju samoobrazovanja i širenja anarhističkih ideja možemo organizovati distribuciju slobodarske literature (knjige, fanzini, stripovi…), podržati angažovane bendove distribucijom njihovih muzičkih izdanja, pomoći našim drugaricama i drugovima koji se bave kreativnim radom u predstavljanju i distribuciji njihovih kreacija, a svim zainteresovanima omogućiti da dođu u dodir sa punk i anarhističkim izdavaštvom. Dakle, potrebno je da u svakom mjestu u kome ima veći broj aktivista neko preuzme odgovornost za distribuciju. Ovu aktivnost može obavljati i pojedinac, ali je poželjno da, iz već navedenih razloga, učestvuje više ljudi. Jedan od najpraktičnijih načina distribucije je da odgovorne osobe i bendovi nose materijale sa sobom na koncerte, festivale i postavljaju stolove na kojima prodaju izdanja i dijele promotivne materijale. Projekcije aktivističkih i obrazovnih filmova su odličan način da ljudi dobiju prvu informaciju o teoriji i praksi pokreta, upoznaju pravu prirodu kapitalističkih i autoritarnih sistema te saznaju više o ugroženosti i zaštiti životne sredine. Kako se radi o činjenicama i informacijama koje, usljed cenzure, u zvaničnim medijima ne smiju dobiti prostor i tretman kakav zaslužuju, ovo predstavlja čin direktnog aktivizma, poučno je, zabavno i lako izvodivo. U sredinama koje imaju uslove (veći broj aktivista, pristup jeftinim štamparijama, kopirnicama…) trebamo poticati izdavaštvo.
Neke od najneophodnijih stvari, barem što se bendova tiče, su definitivno oprema i prostor za vježbaonicu. Kako većina ljudi u BiH nije zaposlena, niti ima izglede da bude u bližoj budućnosti, ovo predstavlja veliki problem. Mnogi su bendovi prestali s radom jer nisu mogli obezbijediti minimum opreme i/ili prosora. Ako udružimo samo opremu koju imamo već smo na dobrom putu. Sama prostorija se za početak može i iznajmiti (ako desetak ljudi skupi novac između sebe bez problema se mogu pokriti troškovi iznajmljivanja i struje), dok se ne nađe povoljnije i trajnije rješenje. Jedna od mogućnosti koju treba pokušati realizovati je da se obratimo za pomoć u opremi kolektivima i pojedincima iz inostranstva jer to što bi oni mogli skupiti između sebe na jednoj svirci ili na par benefit dešavanja bi nama predstavljalo ogromnu pomoć. Naravno, ne trebamo se prepustiti čekanju i osloniti isključivo na podršku sa strane, inicijativa mora krenuti od nas, najvažnije je napraviti prvi korak a uloženi trud se obično isplati. Osim toga u nekim gradovima već postoji mogućnost za organizovanje koncerata, izložbi i drugih okupljanja. Ova mogućnost nije dovoljno iskorištena jer niti u jednom gradu u BiH nemamo redovne koncerte ili festivale. U početku trebamo pokušati ostvariti saradnju sa organizacijama i klubovima koji imaju prostor za javna okupljanja i postići takav dogovor koji nam omogućuje da pokrijemo barem putne troškove benda i troškove štampanja ili kopiranja promotivnih materijala. Dugoročno trebamo raditi na pronalaženju vlastitog prostora.

- BiH nivo

Mišljenja sam da se u organizovanju ne bi trebali ograničiti samo na aktiviste iz BiH, već da u aktivnosti (A)PS-a trebamo uključiti sve koji to žele (pojedinci su se već javili). Ipak, da ne odemo preširoko koncentrišimo se u ovom momentu na BiH. Jako puno toga možemo uraditi zajedno, ali navedimo samo neke od ,po mom mišljenju, najvažnijih iliti najprioritetnijih stvari. Npr. odmah bi mogli ostvariti preduslove za stalnu razmjenu/ protok informacija i ideja. Svi zainteresovani bi uvijek znali gdje i kada se planiraju organizovati svirke, izložbe, projekcije i sl., što bi omogućilo svima da se na vrijeme prijave da sviraju, izlažu ili jednostavno dođu na druženje. Ako neko od ekipe počinje raditi fanzin ili bend, a fali mu neko za dizajn, kolumne ili basista i bubnjar, imao bi se gdje obratiti. Ovo bi mogli postići postavljanjem web stranice (A)PS-a, pokretanjem mailing liste i slanjem sms poruka aktivistima i zainteresovanima koji ne koriste internet. Zatim, pokrenuti fanzinaštvo iz mrtvih. Prije rata je još i bilo par fanzina, ali poslije rata zanemarivo malo, a i ti su bili prilično lošeg kvaliteta (čast izuzecima). Obično se pojedinac iz sve snage potrudi i odradi jedan broj, ali kako sav posao obično ostaje njemu ili njoj da završi, poslije jednog izdanja i mase problema oko finansiranja i distribucije ljudi obično dižu ruke od svega. Zajedničkim snagama bi mogli podijeliti zadovoljstvo i odgovornost oko izrade zina. Fanzin bi nam omogućio da pozitivno i edukativno djelujemo unutar BiH punk scene, da upoznamo širi krug ljudi sa postojanjem anarhopunka kod nas, da predstavimo inicijative i bendove iz BiH ljudima u bivšoj Jugoslaviji, a da ljudima ovdje približimo dešavanja sa ex YU, evropske i svjetske anarchopunk i hardcore scene, da širimo anarhističke ideje i praksu. Organizacija godišnjeg aktivističkog anarhopunk festivala koji bi bio više od čiste pijanke i šutke, mjesto upoznavanja i razmjene mišljenja, mjesto na kome svi mogu izložiti svoje kreacije, čuti dobre bendove, pogledati ineresantne i inspirativne filmove. Ovakav festival bi okupio većinu BiH punkera/ki na jednom mjestu (idealna prilika za skupštinu/konferenciju (A)PS-a), privukao punxe iz Hrvatske i Srbije na druženje, a nama ukazao na razne mogućnosti kojih u ovom trenutku nismo ni svjesni. Jedna od stvari koju bi nam zajednički rad mogao omogućiti jeste organizovanje turneja za bendove. Već sada znamo da je izvodivo srediti barem četiri-pet svirki u BiH za lokalne bendove ili one van BiH. Ovo bi otvorilo vrata i za bendove odavde da mogu ići na truneje u Hr. i Sr. Ako se udružimo i zaista potrudimo vjerujem da bi u dogledno vrijeme mogli skupiti dovoljno para da kupimo kombi kojim bi se svi iz (A)PS-a mogli koristiti po unaprijed dogovorenoj šemi.