Terorizam oko nas

Naše društvo je terorističko! Terorizam je svuda
i u najmanjoj pojedinosti našeg života. Svuda prisutan
i uvijek spreman da nasilno djeluje komforom kao
ideologijom sistema. U tom smislu koji je lišen
smisla, prinuda je pomjerila slobodu i došla na njeno
mjesto. U propagandi- reklami postoji dvostruki
terorizam- prisne riječi i slike koje jačaju
jedno drugo. Pri tome se ne smije zaboraviti
pedagogija taj dugo usavršavan terorizam omladine.
Pored porodice i škola je institucija koja reprodukuje
konformističke vrijednosti društva. Kruta logika
dominacije i podređivanja van slobode i
spontanosti- u školama se nametnula ideja o potrebi da
se sa djecom kruto diriguje, da se gospodari njihovim
emocionalnim životom- njihovim skrivenim željama.
Stavljeni/e u oskudu i šematsku praksu fabrikovanja,
stješnjeni kao između čekića i
nakovanja, nagradom i kaznom vaspitanici/e dobro
osjećaju neslobodu i krajnost takvoga uticaja.
Zato se i dešava ono što je najgore: oblikuje se
aktivna dvoličnost jer djeca osjećaju da
takva spoljnja dirigovanost pogađa njihov svijet
kojem se ne priznaje identite, dostojansto i posebne
vrijednosti. Očigledno je da nastaju problemi
između društvenog nametnutog ponašanja i
namoizražavanja. Nametnuti način ponašanja
aktivno oblikuje dvostrukost čovjekove
egzistencije tako što se od nje/ga traži da bude to
što nije samo da bi bio/la saglasan/na sa
vladajućim kulturnim i ideološkim obrascima. I
stvarno čovjek na to pristaje jer bi ga/ju svako
protivljenje i svaka razlika dovela u situaciju da
bude odbačen/a, prezren/a i kažnjen/a.
Škole su danas sredstvo reprodukcije društvenih odnosa
i klasnih razlika te reprodukcije socijalnih razlika i
nejednakosti uopšte. Kao što se proces vaspitavanja u
porodici zasniva na procesu uslovljavanja (bidi dobar=
dobiti čokoladu, ne biti= batinu), tako i proces
školskog obrazovanja i vaspitanja se temelji na
moći dicipline, odnosno na moći čiji je
glavni zadatak da dresira. Funkcija škole je stvaranje
ideološki oblikovanih, sposobnih za
konformističko uklapanje u postojeći sistem,
poslušnih i potčinjenih postojećim
pravilima, propisaima, disciplinarnih i pokornih.
Vrline koje se tu podučavaju su poslušnost,
šutnja, tačnost i pokornost= vrlina hijerarhijske
organizacije poput vojske i tvornice.
Sasvim je jasno da je škola institucija inspiranja
mozga čije su glavne komponente postojanje
uniformnog pogleda na svijet i odsustvo bilo kakve
moguće alternative, potiskivanja značaja
sopstvenog iskustva osjećanja i mišljenja, zbog
čega se najveći broj pojedinaca/ki
pridružuje postojećem dominantnom pogledu na
svijet kao jedinom sigurnom. Upravo zato što
određuje šta će se i kako misliti, što
određuje vladajuća klasa u društvu, škola je
institucija manipulacije obrazovanjem. Što se radi
plansko, sistemsko i kontrolisano širenje ideologije
vladajuće klase kojom prikriva, opravdava i
ojažava svoju moć i vlast kako bi mlade
generacije preko vaspitno-obrazovnog sistema usvojile
tu idologiju kao vlastiti sistem interpretacije,
orijentacije i akcije. Zato što ideološki i
konformistički oblikuje individue- što ih
instrumentalizuje i uklapa u postojeći sistem,
što proizvodi funkcionalnu poslušnost i
potčinjenost. škola i obrazovanje predstavljaju
ideološki aparat države kojo reprodukuje
postojeći društveni i politički sistem. Pa
iako se ne može zanemariti istorijska,
prosvjetiteljska funkcija i uloga škole, ne smije se
zaboraviti na njenu pragmatsku političku
funkciju. širenjem konformističkih vrijednosti
obavlja postupak nametanja postojećeg poretka.
Svojom ulogom pozitivnog prikazivanja postojećeg
poretka kao ispravnog i jedino valjanog poretka koji
je najprogresivniji, najbolji i najhumaniji i koji
predstavlja izraz "prirodne" potrebe ljudi škola i
obrazovanje se prikazuju značajnim stubom
trenutno političkog sistema kojeg hitno treba
promijeniti. Slaviti različitost znači
slaviti čovječnost i pripadnost ljudskoj
zajednici!
Mi nezavisni pojedinci/ke se moramo prvenstveno
osposobiti i osnažiti, moramo plemenitim pojavama
ojačati društvo u kojem živimo. Ako treba nešto
mijenjati- a treba, onda treba početi od sebe, a
ne samo tražiti od drugih da se mijenjaju. Svakako u
svim promjenama, angažmanima i aktiviranju treba
ići mirnim putem a ne agresivnošću.
Fizička snaga- nekontrolisano nasilje nisu dobri
počeci za društveno djelovanje. Bolje i korisnije
od toge je ako se posvetimo aktivnom radu i
djelovanju. Bićemo tada više poštovani/e. Dakle,
mi nezavisni pojedinci/ke ne možemo čekati da nam
samo drugi/e rješavaju probleme, već se moramo
prvi/e uključiti i nametnuti se.
Prihvatajući rečeno i ne samo to, mislim da
je jedina realistička opcija da preduzmemo akciju
u vlastitu korist.
U ovome nema ništa lošeg, niti zastrašujućeg, a
pogotovo prijetećeg. Za svaku akciju treba biti
lično osposobljen/a, da bi se ona vodila mirno,
dostojanstveno i voljom. Velika je razlika između
osposobljenog/e i neosposobljenog/e što se vidi iz
sljedećeg: osposobljeni/e imaju sljedeće
osobine: otvoreni/e prema promjenama, sigurni/e,
samokritični/e, aktivni/e, samosvjesni/e,
upravljaju osjećanjima, uči/e na pogreškama,
živi/e u sadašnjosti, realisti/kinje, imaju visoko
razvijeno samopoštovanje, a time i poštovanje prema
drugima. Onesposobljeni/e su zatvoreni/e za promjene,
agresivni/e, okrivljuju drugog/u, praćeni/e
pogreškama živi/e u proštlosti ili budućnosti,
nerealni/e, imaju nisko razvijeno samopoštovanje, a
time poštovanje prema drugima. Vidi se odmah da su
velike vrijednosti na strani osposobljenih. Zato u
dodir sa njima niko ne gubi već naprotiv.
Vrijednosti nam osmišljavaju svijet kakav želimo!
Svijetom kakav sada imamo upravljaju interesi. Upravo
zato sam ubijeđen da je put ka
samoprivređivanju istovremeno put ka
samoodređenju i nezavisnom čivotu koji
podrazumijeva: mogućnost izbora u određenom
načinu života i kontrolu nad sopstvenism životu.
Nezavisan život ne podrazumijeva samo samostalan život
i djelatnost usmjerenu samo prema sebi. On
podrazumijeva samoodređenje, kontrolu nad svim
onim što nam se dešava. Odnosi se na pravo i
mogućnost da se slijedi kurs djelovanja prema
vlastitom izboru. Samopoštovanje znači
osjećati se zadovoljan/na i biti siguran u
vlastitu vrijednost svoje čovječnosti.
Osjećati se zadovoljan/na ne znači
priznavati institucionalizirane nepravde nametnute od
strane društva i države- to nam tek daje snagu da
započnemo sa promjenama. Oslobađanje
individue ljudi prvenstveno je pitanje pravde i
humanosti, koje se mogu ostvariti jedino razvijanjem
odnosa koji proizilazi iz istinskog razumijevanja
svakog/e od nas. Ako želimo normalnije društvo
bazirano na istinkim vrijednostima, onda ga moramo i
stvarati. Odgovornost, akcija, saradnja važni su
principi te aktivnosti. Bez konstruktivnog djelovanja
prema svima doprinosi se vlastitoj destrukciji- to je
pitanje partnerstva. Osnovi u tom društvu jeste svako
ljudsko srce pojedinačno. To je izvor energije iz
kojeg svaka naša akcija crpi snagu i u kome dobija
smisao. U svakom su društvu postojale grupe ljudi
koji/e nisu mogli/e postići ono što su htjeli/e,
jer su kroz istoriju smatrani/e inferiornim
članovima i članicama društva. Stotinama
godina grupe ljudi sa izvjenim zajedničkim
karakteristikama udruživale su se da bi ojačali/e
osjećaj identiteta i unaprijedili/e situacije u
svom okruženju, zemlji i svijetu. Mi nismo izmislili/e
sistem, ali je na nama da ga promijenimo. Treba ih
spriječiti dok ne bude kasno- inače nema
budućnosti. Ideja se mora povezati sa
djelovanjem- odnosno stvaranjem organizacije. Pri tome
ne mislim na stvaranje novih političkih stranaka
i pokreta koji će se boriti za vlast- jer bi to
bilo suprotno našem cilju stvaranja besklasnog
društva, direktne demokratije i izumiranju država kao
nepravedne nakupine moću u rukama bogate manjine.
Samo snažnom nehijerarhijskom organizacijom
predstavljajući se sa jakim i korisnim
članovima i članicama sa potrebama,
sposobnostima i pravima možemo uticati na društvo u
kome živimo i mijenjati ga. Organizacija- njeni
programi trebaju biti za dobrobit svim ljudima u
cjelini, a ne samo za članove i članice
iste. Mora se raditi u skladu sa tim ciljem, naši
programi i materijal moraju biti prisupačni svim
ciljanim grupama ljudi bilo gdje i bilo kad oni/e to
žele. Organizacija treba da je fleksibilna da odgovara
na potrebe ljudi. Aktivnosti organizacije treba imati
za cilj ohrabrivanje i osposobljavanje ljudi za
integralan život unutar zajednice bez prisile
spoljašnjeg autoriteta države, ako i ohrabrivati
osjećaj naovisnosti, samopoštovanja i
solidarnosti. Svi članovi i članice moraju
otvoreno diskutovati o svojim skrivenim razlozima.
Unaprijed trebaju razmisliti o mogućim sukobima i
načinima otklanjanja istih. Odluke se moraju
donositi samo na demokratski način. Stalna i
redovna konsultacija mora postojati. Svi trebaju imati
svoju ulogu. Nužne su radne grupe usmjerene
određenim pitanjima. Redovni pregledi ostvarene
aktivnosti i progresa uz obavezu informisanja ljudi o
tome. Činjenica je da u svijetu ima malo ili
gotovo nema uzornih ljudskih odnosa. Svijet se i
previše duhovno osiromašio. Svijet je neuravnotežen/
još uvijek nama upravljaju interesi moćnika/a a
ne vrijednosti koje bi nam trebali osmišljavati svijet
kakav želimo. Kroz djelovanje organizacije takav bi se
odnos promijenio u korist svih nas na planeti/
vrijednosti i interesi postali bi jedno/ išli bi u
istom smijeru!